Preuzvišeni oče biskupe Ratko!
Hvala najljepša za lijepo i poučljivo razmatranje o životu i djelu sv. Franje Ksaverskoga. Lakše mi je kudikamo nego li je bilo sv. Franji, a opet mi se ponekad čini da mi je i teže kada u ovim svakodnevnim trkama ne nalazim vremena za one važnije stvari. I ova odgađanja za sutra samo nas prevare. Evo tako i ova moja Božićna čestitka odgađana sve do Božića kao da me dosadašnje godine nisu naučile da ću Božić provesti negdje na putu od kuće do bolnice. Tako i ovaj Božić. Upravo kada pomislimo da ćemo imati mirnu Božićnu večer, eto već kuca na vrata jedan mlađi čovjek i moli za pomoć. Došao iz obližnje ambulante gdje mu je žena rodila sinčića. On se taman htio veseliti (a kod kuće s bakom ostavili svojih sedmero djece, sinova i kćeri), a babica mu kaže neka ide po sestre jer žena treba u bolnicu… Naime još je jedno čedo u utrobi majke, a porod se odužio. Ovaj put blizanci… Zovem s. Martu, ona je medicinska sestra, i pomoći će usput ženi ako bude problema, a on opet strpljivo tumači kako treba prijevoz do bolnice.
Žao mi je bilo one drage žene i majke koja je noćas uz porođajne boli morala trpjeti dodatnu bol zbog loše makadamske ceste. Trideset i tri kilometra do bolnice, a treba nam dva sata vožnje. Ostavismo ih u bolnici, a mi se polako vraćamo kući moleći za obitelj, za sretno rođenje drugoga djeteta, Božićnu radost i blagoslov…
Božićna noć. Prolazimo kroz Auki, mali gradić, i jedini na našem otoku. Tek pokoja ulična svjetiljka obasjava noć. S nama je i Chris, naš kućni majstor, kao i čest pratitelj u noćnim vožnjama. Noću ne odlazimo bez nekoga od domaćih ljudi, ali čini mi se ponekad da se oni plaše više nego mi. Mali mostić na izlazu iz grada i grupica pijanih koji me pokušavaju zaustaviti, a ja pokušavam nekako proći između njih bez zaustavljanja. Ne znam jesu li pijani zbog slavlja ili je to njihova svakodnevica. Neka ih Božićno Svjetlo rasvijetli i daruje im radost istinskoga Božića!
Dobar je ovaj naš narod ovdje kada ne bi bilo toga alkoholnog “veselja” i drugih poroka. Ostavljamo ih na mostu, i njih i gradsku rasvjetu, i ulazimo u tamnu Božićnu noć. Već odavna je minula ponoć i sela uz cestu su utonula u san. Tek poneka skupinica pijanih čestitara pojavi se uz cestu uza slabu solarnu svjetiljku. A ja vozim i borim se sa snom. Sjećanja na domovinu i Božićna svjetla dolaze kao san. Ova se moja noć ne razlikuje naizgled od svih drugih noći. Nema ni bora, ni božićnoga nakita, ni sjaja, a ipak je ovo posebna noć drugačija od svih drugih noći, svjetlija i radosnija. I s. Marta, kao i ja, utonula je u razmišljanja. Tiho pjevuši božićnu pjesmu… Vidim da se i ona bori sa snom pa zapjevasmo malo glasnije “Isuse mileni Bože moj, srce ti dajem da sam tvoj”.
Hvala Bogu, sretno stigosmo natrag u našu zajednicu. Prije nego utonuh u dubok san, čujem kucanje na vratima. S. Jasna već je na vratima. Još se jedan novi život rađa, i majka traži da je prevezemo do obližnje ambulante. Sestre Slavka i Jasna odvest će je…
A ja zahvalih Bogu za radost i blagoslov ove noći, za miran počinak i za sve one koji nas negdje u domovini prate svojom molitvom.
Na dobro vam došao Božić i sv. Stjepan i sv. Ivan. bila vam blagoslovljena Nova 2018. godina.
Srdačno vas pozdravljamo sa Salomonskih otoka, vrućih i sparnih, ali punih života i radosti.
Uz preporuku u vaše molitve.
Sestre Milosrdnice
s. Ruža Raič
Izvor: Crkva na kamenu
