U župi Kivumu u biskupiji Kabgay u središnjem dijelu afričke države Ruande, privodi se kraju izgradnja nova zgrada Centra za odgoj mladih „Otac Vjeko“, posvećen ubijenom članu Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vjeki Ćuriću, u okviru kojeg će se nalaziti Strukovna i Srednja tehnička škola. Za sada mladi u Centru mogu pohađati dvogodišnji zidarski, stolarski i krojački kurs. Predviđeno je da novu školu, koja će imati 18 učionica, urede, knjižnicu, čitaonicu i druge popratne prostorije, blagoslovi 24. rujna 2016. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.
Župu Kivumu i ovu izgradnju vodi franjevci: fra Ivica Perić, bosanski franjevac i gvardijan, Juvenal iz Ruande, Innocent, župni vikar iz Ruande, Mathias, župnik iz Ugande i Fredrick iz Kenije. „Kao franjevci, živimo životom u zajednici koji je utemeljen na molitvi i služenju ljudima u okolini“, kaže fra Ivica.
„U novoj školi su samo učionice dok se praktični dio odvija u staroj zgradi“, kaže fra Ivica ističući da imaju puno posla. Dodaje da imaju puno električnih aparata, a nemaju struje u novoj školi pa moraju koristiti staru školu. Pojasnio je da će škola moći primiti više od tisuću učenika te da je prvi dio zgrade urađen isključivo zahvaljujući donacijama hrvatskog naroda i to: kuhinja, đački dom, toaleti, igrališta itd. Za izgradnju drugog dijela donaciju su dali Steve i Agatha Luczo, rođena Relota čiji su roditelji iz Busovače nedaleko od Sarajeva“, kazao je fra Ivica dodajući da će ovi dobrotvori vjerojatno doći na blagoslov kao i arhitektica Višnja Kljajić koja se volonterski uključila nakon što je upoznala Maju Sajler Garmaz i Željka Garmaza, autore knjige o fra Ivici Periću pod naslovom „Naš čo’ek u Africi.
„Centar je osnovan u spomen i zahvalnost fra Vjeki koji je bio župnik do svoje smrti žrtvujući i svoj život za ovaj jadni i napaćeni narod“, kazao je fra Ivica podsjećajući da je na desetu godišnjicu pokolja u Ruandi predsjednik Paul Kagame 2004. godine rekao da je fra Vjeko Ćurić bio jedan od rijetkih koji je spasio veliki broj ljudi.
„U župi imamo četiri osnovne škole koje pohađa više od 6000 učenika. Osnovno obrazovanje traje 6 godina. Vodim dvije škole: Strukovnu, koja djeluje od 1998. godine, i Srednju tehničku, koja je započela s radom 2014. godine. Do sada smo iškolovali 1255 djece i time osigurali budućnost za isto toliko obitelji“, rekao je fra Ivica koji na župi Kivumu djeluje 13 godina. Prije toga djelovao je kao misionar u Ugandi 13 godina, a nakon toga nastavio je djelovati u župi Kivumu tamo gdje je stao pokojni fra Vjeko Ćurić.
„Na fotografijama možete vidjeti kako domaći momci režu dasku. Velik je to posao. Morali su najprije posjeći stabla čempresa i potom ih okresati i tek onda započeti za rezanjem daske. Drveće je iz naše šumu, a bilo ga je ionako nužno posjeći jer bi uskoro počelo trunuti iznutra. Unatoč vrlo skromnim sjekirama i pilama te hrani koja se od rijetke pure (poridje), za mjesec i pol dana izrezali su 250 dasaka“, kazao je fra Ivica ponosan na svoje župljane.
Župa Kivumu obuhvaća površinu od oko 60 četvornih kilometara i broji oko 35.000 katolika od kojih su 80% mlađi od 25 godina. Područje je prenapučeno. Procjenjuje se da 40 do 50% ljudi ne može priuštiti svakodnevni obrok svojoj obitelji. Većina stanovnika su sitni zemljoradnici koji pokušavaju zadovoljiti vlastite dnevne potrebe. Budući da je zemlja brdovita, obrađuju se samo obronci ili terase pa su ljudi tijekom cijele godine opterećeni stalnom opasnošću od gladi. Kiša je isprala i odnijela u dolinu većinu plodnog tla pa samo nekolicina sretnika, koji imaju vrtove u dolini, mogu zadovoljiti svoje potrebe. Modernim načinom obrade zemljišta moglo bi se pomoći da župljani mogu živjeti od rada svojih ruku.
Fra Vjeko Ćurić rođen je u Lupoglavu, župa Osova kod Žepča. Bio je član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i dio franjevačkog misionarskog plana „Projekt Afrika“. Od 1983. do svoje smrti fra Vjeko je djelovao u Ruandi, u kojoj je 1994. izbio strašan rat između dva plemena: Hutu i Tutsi. Bio je to strašno krvav rat, te je većina stranaca i misionara napustila zemlju. No, fra Vjeko je iz velike ljubavi prema ovom narodu i prema ova oba plemena ostao kako bi radio na smirivanju sukoba i pomirenju. Zbog svoje zauzetosti oko spašavanja progonjenih s obje zaraćene strane, te zbog brige oko izbjeglica i ranjenika, fra Vjeko je bio više puta i u smrtnoj opasnosti. No, nije se dao pokolebati i nije htio napustiti svoj narod. Prvi atentat je uspio izbjeći 1996. godine, no onaj dvije godine kasnije koštao ga je života. 31. siječnja 1998. ubijen je u glavnom gradu Ruande, Kigaliju. Pokopan je u Kivumu u župnoj crkvi koju je zajedno sa svojim pukom sagradio.
Više se može saznati na trojezičnoj web stranici: www.vjeko-rwanda.info
Izvor: Crkva na kamenu/KTA
