Stepinac i Pavelić

Foto: Crkva na kamenu

MOSTAR – Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, u organizaciji Kluba studenata povijesti “Filip Lastrić”, u srijedu, 7. prosinca 2016., predavanje na temu “Nadbiskup Stepinac i poglavnik Pavelić” održao je mons. dr. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski.

Biskupa, profesore i studente na početku su pozdravili predstavnici studenata, organizatora predavanja, te doc. dr. Ivica Glibušić.

Biskup je govorio o odnosu zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, sadašnjega hrvatskog blaženika, i poglavnika Ante Pavelića u razdoblju od 1940. do 1945. godine.

Nakon kratka životopisa ovih dvaju povijesnih likova biskup je Ratko rekao da je nadbiskup Stepinac kao iskren domoljub bio za samostalnu i neovisnu hrvatsku državu i 1941. i 1945. godine i da je on to smatrao pravom i izrazom duboke rodoljubne svijesti, a ne zločinom. Razlikovao je režim od države, tj. za njega režim nije bio država. Stoga su njegovi pothvati u Crkvi išli za tim da se država kao institucija učvrsti i spasi kao podloga za slobodu Crkve i vjere, a režimske ljude trebalo je pozivati na poštovanje Božjega zakona. Zbog ovoga su najviše prigovarali nadbiskupu Stepincu – što je htio hrvatsku državu. Ti su prigovarači do danas poistovjećivali Pavelića i NDH.

Stepinac nije nikada htio na bilo koji način ući u aktivnu politiku da bi se odrekao svoje crkvene nadbiskupske službe i nikada nije želio biti na čelu države što mu je i sam Pavelić nudio kada je vidio da je sav njegov naum propao. “U politiku se ne miješam, nego ostajem tu pa što bilo da bilo”, izrekao je Stepinac.

Zabilježeno je desetak susreta između nadbiskupa Stepinca i poglavnika Pavelića. Prvi njihov susret bio je 16. travnja 1941. i trajao petnaestak minuta. Do tada se još nisu ni poznavali, iako su jedan o drugome ponešto čuli od drugih. Ante Pavelić primio je Nadbiskupa u posebnu audijenciju u Banskim dvorima. Stepinac je jasno rekao da se Crkva nije nikada miješala u aktivnu političku vlast niti će ubuduće, te samo jedno moli Poglavnika – da se poštuju ljudska prava i omogući Crkvi slobodno djelovanje prema Kodeksu crkvenoga prava. Stepincu se tada, nakon prvoga susreta, činilo da je Poglavnik čovjek od riječi i istinski katolik. Ali već nakon mjesec dana nastupila je kruta stvarnost, a mnogi vlastodršci počeli su pokazivati svoje pravo lice.

U razdoblju od 1941. do 1945. bilo je 10 izravnih susreta, i 19 pisama koja je nadbiskup Stepinac slao poglavniku Paveliću. Apelirao je i tražio puštanje na slobodu raznih zarobljenika, utamničenika, osuđenike bilo koje religije i nacije, za što Pavelić uglavnom nije mario. Ni na jedno Nadbiskupovo pismo nikada nije stigao izravan odgovor.

U ovim susretima potvrdila se i pokazala Nadbiskupova velikodušnost prema potrebnima koji su tražili pomoć, a dostojanstvenost prema silnicima pa bio tko bio.

Nakon Biskupova izlaganja studenti su postavljali pitanja na koja je predavač odgovarao.  Velik broj studenata, njihova pozornost i zainteresiranost pokazali su koliko je Stepinac aktualna tema o kojoj se zanimaju i mladi akademičari. A upravo je cilj beatifikacije da se što više upozna osoba i zaslužno djelo dotičnoga blaženika i blaženice, koji se časte u užem krugu jednoga naroda, kako bi se dogodila kanonizacija po kojoj se proglašeni svetac stavlja kao uzor cijeloj Katoličkoj Crkvi.