Prema prezentaciji u medijima ispunjen život trebao bi biti posljedica nabavljanja, potrošnje, užitaka, oslobođenja i zabave. Takva poruka posljedica je tržišnoga gospodarstva, a jedini cilj je prodati robu. Najsigurniji put za ostvarenje toga cilja jest potpirivanje naravnih čovjekovih sklonosti samoljublju, oholosti i ugodi. Hraniti i uzdizati njegov JA, jačati u njemu onog “jakog” o kojem govori Sveto Pismo da ga treba razoružati. Isus izričito kaže da je smrt u ugađanju svome JA, a život u “odricanju od svoga života”, da treba umrijeti sebi kako bismo stekli život vječni. U svakom čovjeku je urođena čežnja za njim. Za rajem. Samo do njega put nije lak. Bezbroj je stranputica.
Čovjek čezne za rajem, a reklama točno zna gdje se on nalazi… reklama odaje tajnu kako pronaći put do najljepših stvari, do onoga o čemu smo uvijek sanjali. “Sve to možeš imati” , kaže ona (Phil Bosmans).
U oblikovanje reklama uključeni su vrhunski stručnjaci koji znaju kako zagospodariti nesvjesnim u čovjeku – njihov glas nastoji postati naš unutarnji vodič. Reklamna industrija posebno snažno djeluje na djecu i mlade; zlorabi njihovu naivnost, otvorenost, neiskusnost i lakovjernost. Gdje je tu naša odgovornost? Njemački sociolog H. Schelesky u knjizi “Skeptična generacija” govori o “manipuliranom poimanju slobode putem medija” Citira tekst svog anonimnog studenta, koji je promijenio njegov odnos prema mladima. “Zato što ste vi slabi, nas mladež prozivate… Vi ste slabi jer nam niste put pokazali, jer ga ni sami ne poznajete… Slabi ste u ljubavi, u strpljenju, slabi u nadi i vjeri, a nas prozivate… Mi znamo pisati i računati, znamo kako životinje žive, čak i kemijske formule; naučili ste nas da mirno sjedimo… ali u gradu nema životinja poput lisice niti kemijskih formula, a kako ćemo život susresti, to nas niste naučili…”
Pogledajmo istini u oči: svi smo zaraženi tim virusom. Svi se divimo jakima, uspješnima, odličnima. Svi nastojimo biti takvi. Ne prihvaćamo ni svoje ni tuđe slabosti. Slabi, neuspješni, loši – oni su na rubu društva. Na njih se gleda s prezirom ili sažaljenjem. A, ipak smo svi slabi, loši, neuspješni sami po sebi. Zato je Isus i došao u ovaj svijet. Tek prihvaćanjem te istine, otvara nam se put u raj – ona nas uči poniznosti.
Matija Grgat
Izvor: Crkva na kamenu
