Pri kraju smo s našom duhovnom pripravom za Božić. Zadnji su trenutci svetoga vremena došašća. Vrijeme se približilo. Rođendan Isusov je na vratima. Naporno smo koristili ovo vrijeme kako bi se dogodio snažan događaj Božje prisutnosti u našemu životu. S Bogom smo se budili, ustajali na zornice, sve činili kako bi ovi dani koji slijede bili naš novi početak za život svetih.
Biti svet je poziv kršćana. To ne znači da se svetost sastoji o kojekakvim vanjskim manifestacijama. Ona nam je put kojim nam je ići u mukotrpnom radu na sebi. Zato je ovo sveto vrijeme toliko dragocjeno. U životu često čujemo da je naš odnos s Bogom na razini “pokaži mi pa ću vjerovati”. No Božji su putovi drugačiji i uvijek su na visokoj razini – vjeruj, pa ću ti pokazati. Iz vjere se sve rađa. Vjera sve otvara. Vjera čini čuda prihvatljivim. Po svojoj prirodi smo ljenjivci što se tiče vjere ali i svega ostaloga. Probleme ne rješavamo samo ih gomilamo. Onda kad ne uspijevamo ništa riješiti, kad se toliko zakompliciramo u svemu, onda se to odrazi na svakom dijelu našega života. Tada je lako zapasti u sve moguće poroke kojima ovaj svijet i onako preobiluje. Neprestano potiskivanje i zanemarivanje duhovnoga života svakoga dovodi do razočarenja. Rekao bi Sigmund Freud: “Potisnute emocije nikad neće umrijeti. One su sahranjene žive i pojavit će se kasnije na puno gori način.” Bijeg od grijeha se uvijek podsvjesno vraća.
Zato nam je i potrebna korjenita promjena života. Negiranje potrebe za obraćenjem samo nas potiskuje u ponor neostvarenosti, vječne zabrinutosti, trajnoga nezadovoljstva. Bog dolazi, onaj koji oduzima grijehe svijeta ulazi ponovo u ovu našu suznu dolinu. Dolazi da nas spasi, da raskine okove robovanja grijehu i navezanosti na zlo. Dolazi uništiti smrt. Toliko nam je malo potrebno u životu da bi naš život bio blagoslovljen i ostvaren. Uđimo smjelo u otajstvo Božjega rođenja. Ne povodimo se povodljivom svijetu koji ima neke svoje postulate u kojima je svaki od nas samo potrošna roba. I onako nas svi promatraju kao broj.
Broj si kada dođeš kod liječnika. Broj si na radnom mjestu. Broj si u svim domenama svoga života. Svatko nas samo na taj način definira, broj, uzmi broj. Izgubljeno čovještvo i osobnost samo nas još više uvlače u besmislenost koja se živi. Zbog toga smo se i otuđili. Više nitko nikoga ne želi susresti s ljubavlju i otvorenošću. Bogu nisu bitni brojevi. Bog dolazi svakom od nas osobno, imenom koje nosimo. Svakom od nas pristupa se na način na koji je samo primjeren nama. Ne boji se dotaknuti ni jedan dio našega života, naše patnje, naše boli, naše dobrote, naše radosti. To je naš Bog kojega blagoslivljamo danas zajedno sa Zaharijom u snazi spoznanja kolika je Božja ljubav. Skupimo hrabrosti, za svoj život se izborimo. Za život koji ima svoj stav, svoju osobnost, svoje uvjerenje, svoju vlastitost. Otvoreni duh nam otvara tu mogućnost.
Danas se otvorimo zahvatu Boga koji vraća naše dostojanstvo. Koji nas vraća na put života milosti. Danas je taj dan u kojem možemo zaći u svetost. U jednom se danu rodiš. U jednom danu umreš. U jednom danu se zaljubiš. U jednom danu upoznaš osobu koja ti promjeni život. U jednom danu progledaš. Neka to bude danas. Život se ne živi kako bi zadivio druge. Neka tvoj život odiše mirom, radošću i da budeš ispunjen. Onaj koji te voli on ne traži savršenstvo, nego te ljubi kakav jesi. Bog te ljubi neizmjerno, pruži mu ruku i kreni u novi bolji sveti život blagoslova. “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!”
don Damir Bistrić
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.troplet.ba/
