Koliko u Bogu ima strpljivosti za mene, moje nedostatke, životne promašaje, moju lošu i grješnu narav? Svaki puta kada je Jahvu dirnula bijeda njegova naroda ili pojedinca, on je dopuštao da do izražaja dođe njegova samilost i želja za stvarnom pomoći. I kada se izabrani narod udaljio od Jahve, bio nevjeran savezu, Bog ga ne kažnjava pravednom kaznom, nego strpljivo čeka promjenu na bolje. Prava teologija beskrajne Božje strpljivosti i dobrote nalazi se u Psalmima: “Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu, bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim” (Ps 145,8-9).
Drugi vrlo snažan primjer Božje strpljivosti, doživljen u Novom Zavjetu zapisan je u Evanđelju sv. Luke. Neki ljudi dojaviše Isusu kako je Pilat postupio s Galilejcima pomiješavši krv njihovu s krvlju njihovih žrtava. Riječ je o 13. poglavlju Lukina Evanđelja u kojem se vodi rasprava o ljudima i obraćenju. Isus na samom početku toga poglavlja kaže da će svi propasti ako se ne obrate kao oni na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih. Ali odmah nakon toga pripovijeda prispodobu o vlasniku neplodne smokve. Cijela pripovijest je zapravo alegorijski govor o Božjoj neizmjernoj strpljivosti. Prispodoba je izvrstan govor u prenesenom smislu riječi o mogućoj kazni i o velikoj Božjoj dobroti prema svima onima koji ne donose nikakve vjerničke plodove, koji su nužni i hitno potrebni obraćenja. “Imao netko smokvu zasađanu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim.’ Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju? A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne posjeći ćeš je.'” (Lk 13,6-9).
Prispodoba je po svemu neobična, nesvakidašnja. Naročito zbog činjenice da smokva već tri godine ne donosi ploda, a još je uvijek u vinogradu. Svaki vlasnik takve neplodne smokve po ljudskoj logici posjekao bi takvo stablo odmah prve godine nakon što nije urodila niti jednim plodom. Kupio bi sadnicu i zamijenio neplodnu smokvu novom biljkom, smokvom ili nekom drugom sadnicom. Tolerirati smokvu da bude tri godine neplodna, da zauzima prostor u vinogradu, da ne donosi plod, po čovjekovoj logici je zaista previše. A k tome još i vjerovati da će se gnojidbom i okopavanjem “probuditi” i donositi rod, pomalo je neobično, neprihvatljivo. Vinogradar ima po ljudskoj logici pretjeranu, iracionalnu samilost prema smokvi. Unatoč takvoj logici, on joj daje priliku da se njegovanjem i okopavanjem oživi. Takav je naš Bog. Njegova božanska logika je sasvim drugačija od naše životne logike. Bog ne odustaje od grešnika, od čovjeka kojeg je zahvatila nevjera, čovjeka koji je izgubljen, koji poput neplodne smokve vegetira, a ne donosi nikakav duhovni plod. Kada je već potpuno otpisan od ljudi kao mogući bolji čovjek, obraćenik, Bog još uvijek gaji nadu i daje priliku za obrat u Duhu Svetom.
Zato nikad ne otpisujmo sebe i ljude kao nepopravljive i beznadne slučajeve. Bog ima samilosti i strpljenja za one koji su ga zatajili, za one koji su se grijehom udaljili, za one koji su po ljudskoj logici “dno dna”. I “dno dna” može doživjeti duhovni obrat u zajedništvu s Bogom. Progonitelj kršćana Savao može postati navjestitelj kršćanstva. Duhovno izgubljeni Augustin može postati obraćenjem svetac i naučitelj Crkve. Nepravedni i za novcem pohlepni carinik Zakej može postati praktični vjernik. Uh, kako je strpljivost Božja sasvim drugačija od naše strpljivosti. Bog ne želi grješnikovu propast i smrt. On strpljivo čeka da se obrati i živi. Kako snažna poruka? A ti i ja otpisujemo sebe, druge, dajemo etikete, ne vidimo Boga koji čeka i čeka. U klasičnom križnom putu molimo: “Kad ćeš već jednom prignuti svoju oholu glavu…”, postati vjeran. Naš skučeno oholi životni pogled ne dopušta nam da vidimo Božju bezgraničnu strpljivost. Koje li sramote za nas? Toliko životnih primjera čudesnih obraćenja tijekom povijesti Crkve, s “dna” ljudske bijede, a mi bismo nestrpljivo posjekli “smokvu” odmah. Prepustimo se ipak bezgraničnoj Božjoj strpljivosti.
vlč. Vladimir Trkmić
Izvor: Crkva na kamenu/Duhovnost.net
