Navikli smo i prije posljednjega Koncila i nakon njega gotovo svu propovijed na svetkovinu Gospodnjega navještenja ili Blagovijesti usredotočiti na razmišljanja i pitanja Djevice Marije, a tek usputno na misterij utjelovljenja Sina Svevišnjega, unatoč tomu što je u ovom evanđeoskom odlomku iz Lukina Evanđelja u Liturgijskoj godini C (1,26-38) posvećeno više od 80 Anđelovih riječi o Isusu, a možda tek 15-ak riječi o Mariji. Jest to doduše isprepleteno, kao što je isprepleten odnos majke i sina, ali dajmo majci majčino, a Sinu sinovo.
Bog šalje Gabriela
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija (Lk 1,26-27).
Kada nastupi punina Božjega vremena, Bog u Nazaret odasla anđela Gabriela kojega već bijaše poslao svećeniku Zahariji u Hram u Jeruzalemu da mu navijesti rođenje sina Ivana (Lk 1,19). Prođe od tada šest mjeseci i Anđeo dođe k djevici Mariji koja bijaše zaručena s Josipom “iz doma Davidova”, da joj navijesti Božji plan: začeće i rođenje Sina Isusa – Spasitelja.
Sve postupno i odgovorno
Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja” (Lk 2,28-34).
Raduj se, Milostipuna. Gospodin s tobom. Trostruka poruka Anđelova, a zapravo jedna: Marija je miljenica Božja! Koliko god Anđelov dolazak probudio ugodna straha u njoj, Marija se ipak pribra i stade razmišljati o tom pozdravu. Nije to samo pohvala nego i poziv. Anđeo joj u nekoliko tajnovitih riječi priopći: Bog te zove da budeš majka Sina Svevišnjega. On će imati dostojanstvo kralja i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja. Bog ima pravo birati zemaljsku majku svomu Sinu da se utjelovi i rodi kao čovjek. On priprema i omilošćuje takvu osobu među ženama: dušom prečistu, srcem bezgrješnu. Mariji provališe pitanja: Ja jesam zaručena, ali smo odlučili djevičanski živjeti. Kako će djevica začeti bez muža? Nikada čula ni čitala.
Moli razjašnjenje
Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” (Lk 2,34-37).
Anđeo jedva dočeka da Mariji odgovori na njezin upit. Samo što nije rekao: Bog i iz kamenja može podići Abrahamovu djecu (Mt 3,9), kako ne će Duh Životvorac svojom božanskom snagom i milošću od mlade i zdrave djevice dozvati “Sina Božjega”. Hoćeš li, ne znak, nego dokaz? Marija još napetije sluša. – Tvoja rođakinja, Zaharijina Elizabeta, i starica i nerotkinja, bliža osamdesetoj nego sedamdesetoj, u šestom je mjesecu trudnoće. Bogu je sve moguće.
Vršila se volja Božja
Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje (Lk 2,38).
Možda se više Anđeo prepao da Marija ne će prihvatiti vjerom što je Bog naumio ostvariti djelom nego što se Marija smela i prestrašila nad tim kakvu će joj zadaću dragi Bog zadati. Od toga trenutka Sin se Božji snagom Duha Svetoga utjelovio u djevici Mariji.
+ Ratko
Izvor: Crkva na kamenu
