Tri su velika susreta i razgovora započeta u jednome poglavlju: Dj 9. Tko će točno rekonstruirati dijalog Isusov i Savlov? Isusov i Ananijin? Ananijin i Savlov? Prva dva u čudesnu viđenju, treći u normalnoj javi. Pokušajmo ukratko spajajući razne svetopisamske odlomke u kojima se na tri mjesta u Djelima opisuje događaj. Najprije ga prikazuje Luka (Dj 9,1-19), zatim Pavao dva puta, jednom pred Židovima (Dj 22,6-11), drugi put pred kraljem Agripom (Dj 26,12-18) ili ga Pavao spominje u svojim Poslanicama (1 Kor 9,1; 15,8; Fil 3,12; 2 Kor 4,6), osobito u Poslanici Galaćanima (1,13-17).
Isus i Saul
Isus: “Saule, Saule, zašto me progoniš?” (Dj 9,4; 22,7). “Teško ti se protiv ostana praćakati” (26,14), čuje Šaúl grčku poslovicu na materinskom hebrejskom jeziku. Što se god više, poput junca koji ore i odapinje zadnjim nogama, praćaka, to ga bolje dočeka ostan o koji se povrijedi. Naučit će se podvrgnuti Božjem oranju na Božjoj njivi pod Božjim ostanom i pred božanskim Oračem. Savle, Savle, sa svim svojim bitkama samo se povrjeđuješ sve gore i gore. Ne će ti srce imati mira dok se ne smiri u meni, riječ Gospodnja! – makar tu misao formulirao obraćenik Augustin,[1] četiri stotine godine poslije.
Savao: “Tko si ti, Gospodine?” (Dj 9,5; 22,8; 26,15), zamuca hrabri junak, koji pade s konja, a konj u stranu. Ja sam apostol Sinedrija da iskorijenim Ime Isusovo, tko me zaustavlja!?
Savao se ipak sjeća toga nezaboravnog Lica, vidio ga je nekoć uživo u Jeruzalemu. Ovdje je dobro prisjetiti se jedne više nego zanimljive i čudesne rečenice iz 2 Kor 5,16: “Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo.” Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je Savao poznavao “po tijelu Krista”, kada je kao brucoš studirao u Jeruzalemu, a Isus prevrtao jeruzalemske stolove, golubove i ljudske sebične duše. I zato je sasvim razumljivo da Savao prepoznaje to Lice koje je on nekada u živo vidio.[2] Sada preobraženo poput sunca.
Isus: “Ja sam Isus, Nazarećanin, kojega ti progoniš” (Dj 9,5; 22,8; 26,15), uzvraća Božji orač. Ja bih želio da ti budeš, ne apostol Sinedrija, nego apostol Crkve moje, moj Apostol, da pronosiš Ime moje i pred sinedrije!
Savao: “Što mi je činiti, Gospodine?” (Dj 22,10), zastade i zapita se ranjenik u oba oka. Nestade mu vid u po bijela dana. Zabljesnu ga sjaj preko brijega, od Istoka, od Damaska. Kao kad sunce nakon pomrčine zrakne čovjeka bez naočala! Pita i ujedno prelazi na stranu Pobjednika. “Zahvaćen – comprehensus – od Krista Isusa” (Fil 3,12).
Isus: “Ustani, na noge se. Pođi u Damask, u grad, i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti” (Dj 9,6; 22,10).
Tjelesna garda, koja je uza Savla, ostade bez teksta: ču doduše neki ton, ali nikoga ne vidje. I sam Savao “otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio” (Dj 9,8-9).
“Zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. Izbavit ću te od naroda i pogana kojima te šaljem da im otvoriš oči pa da se obrate od tame na svjetlost, od vlasti sotone k Bogu, te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima” (Dj 26,16-18), završi Gospodin svoj veličanstveni program cijeloga života i svoga i Savlova. To je Isusovo djelo otkupljenja.
Prvo, kad Isus uđe nekomu u život, on mu tako otvori oči i prosvijetli pamet da, iako posve slijep, stvari vidi posve drukčije nego ih je do tada vidio. Od sada će Savao otvarati oči drugima.
Drugo, da se obrate od tame na svjetlost: Ljudi bez Krista idu u tamu, a s Kristom u svjetlo, Isus je Svjetlo, Svjetlo od Svjetla, Svjetlo naroda, Lumen gentium (Lk 2,32).
Treće, takav obraćenik prelazi iz vlasti sotone u vlast Božju. Nekada je ljudima tresao sotona, sada je u njima Bog sa svojom pobjedom. Da prime oproštenje i baštinu među posvećenima.
U svemu ovom razgovoru očito je najudarnija riječ: “Šaule, Šaule, zašto me progoniš?” Kad progoniš Stjepana, mene progoniš; kad progoniš Ananiju, mene progoniš. Ja sam se poistovjetio sa Stjepanom, s Ananijom i sa svakim kršćaninom, i čovjekom. Isto kao ono pozitivno rečeno u Evanđeljima: “Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik…” (Mt 10,42), tako i ovdje: Tko progoni i jednoga od moje najmanje braće, mene progoni.
Već treći dan u Savlovoj glavi koluta misao: Šaule, Šaule, progonitelju Božji i ljudski? Napustio si Jeruzalem, nasrnuo na Damask, da uhvatiš prestrašena Ananiju. Htio si uletjeti kao vihor osvetnički! Kao da se nije ni o podne odmarao – o podne mu se, “u po bijela dana”, sve to i dogodilo. Htio je upasti u Damask da izvrši neke terorističke akcije. A sada ulazi bespomoćan, slijep, kao malo dijete koje drugi vode za ruku. U sebi razmišlja: s Isusom se nije goniti, praćakati; samo ako kapituliram, moći ću sve dokapitalizirati, dokupiti. Ne će mi ništa vrijedna propasti.
Isus i Ananija
Završio Isus prvi razgovor, prelazi na drugi. Evo i jednoga Ambrozija, odnosno Ananije koji će pomoći pogođenu Savlu da prohoda, da progleda, da se u-kristi, pokrsti. Ananija je čovjek po Zakonu pobožan, na dobru glasu pred svima, plemenit i pošten. Tomu se čovjeku kao svomu učeniku – je li jedan od Sedamdeset i dvojice? – javi u viđenju Uskrsli tek treći dan. Možda Ananija bijaše pobjegao iz Jeruzalema pred progonom: “Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi” (Mt 10,23), govoraše Učitelj. Ananija se sakrio negdje na tavan. Tu ga još lakše stiže Božje viđenje.
Isus: “Ananija, ustani i pođi u ulicu Ravnu u kuću Judinu” (Dj 9,11), naći ćeš u čekaonici Taržanina, po imenu Savla. Čeka te. Točno kako Savao naziva Nazarećanina, tako sada Isus zove Taržanina, po imenu grada, po mjestu. Milo za drago. “Eno ga moli se”. Juda mu Damaščanin nudi raznih vrsta jela, ali on ni okusiti.
Ananija: šokiran viđenjem, a još više zahtjevom, uzvraća: “Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku, kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju Ime tvoje” (Dj 9,13-14), upozorava i izvješćuje Ananija Isusa. Znaš li Ti kamo me šalješ? On je pošao uhvatiti mene i sve prognanike i izbjeglice u Damasku. Ima papire od Sinedrija, a možda je i on član Sinedrija, da nas sve okuje i pobije. Tko mu smije na oči? Gospodine moj i Bože moj! Pošalji nekoga drugoga da se susretne s tim neukrotivim vukom!
Ne boj se, Ananija! “Pođi!” Do sada je vuk galopirao krivudavim ulicama, preskakivao plotove, zalijetao se u moje stado kako je htio, a sada je ušao u ulicu Ravnu, Pravu – Vicus Rectus. Sada je milo janje, a sutra će biti i vrli pastir. Ne skanjuj se! Naći ćeš ga u jednome kutu. Skutrio se, oslijepio, moli se i posti. Već je treći dan u snu, u grobu. Pozovi ga na uskrsnuće krštenjem. Ne će se više protiv ostana praćakati. Postupi po dekretu, kako ti se kaže. “On mi je oruđe izabrano, da pronese Ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu pokazati koliko mu je za Ime moje trpjeti” (Dj 9,15-16). Trpjeti, tj. proslaviti i mene i sebe, samo po križu do krune, samo po trpljenju i strpljenju do slave. Do sada je Savao progonio, od sada će biti progonjen iz istih razloga radi kojih je on progonio kršćane!
Trpljenje. Samo to religiozni Židov ne želi. Ne želi nijedan čovjek, ali Židov nije mogao povezati Mesiju i patnika. Mesiju je shvaćao kao snažna ratnika i nepobjediva osvajača, koji će vratiti slavu Izraelu, a pokoriti sve ostale narode. Odakle sada Mesija koji je trebao trpjeti i tako ući u slavu? (Lk 24,25). Zato ga tadašnji Izrael nije ni primio. I Savao će biti patnik! I doista ubrzo će Savao početi svoje triput kružno putovanje, od Damaska preko Arabije, Jeruzalema i cijele Male Azije i Grčke do Rima, da proslavi ime Isusovo radnjom i patnjom. Ne zaboravimo da se Isus ukazao samo Savlu između svih svojih protivnika.
Ananija i Savao
Isus Savla pozva, ali ga odmah Ananiji preda. On je sada Savlov pomoćnik i poglavar i krstitelj i ispovjednik, mentor. Njega slušaj! Nađe Ananija kuću Judinu i u kući slijepog Taržanina kako psalmira: Otvori, Gospodine, oči moje.
Ananija: “Savle, brate, progledaj! Isus, koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga” (Dj 9,17; 22,13). Eto to je kršćanstvo! Zna Ananija i prošlost Savlovu i nakane njegove zašto je pošao u Damask, ali ipak izgovara veličanstvenu riječ: Savle, brate… Prima razbojnika i pustošitelja u svoje redove i naziva ga bratom. Nema, valjda, ljepše i potresnije rečenice od Geneze do Apokalipse od ove: Savle, brate, progledaj! Kako je ne staviti u naslov cijeloga Pavlova duhovnoga, obraćeničkoga i misijskoga hoda i ploda! Nema više: progonitelj, opunomoćen, lanci, Nazarećaninovi kršćani, ubijanja. Od sada si mi brat, kršćanin, Nazarećaninov kršćanin. Sve je oprošteno! Ustani da te poljubim i polijem krsnom vodom i saperem s tebe tu prljavštinu, nevaljalštinu, ljušturu zloće: i s očiju, i sa srca, i s pameti. Da te oslobodim iskonskoga i svakoga drugoga grijeha. Da te krstim, u-kristim, ucijepim u Krista. U cijelo Presveto Trojstvo: Oca i Sina i Duha Svetoga. Da postaneš novo stvorenje – nova creatura – kainè ktisis, pravi je Pavlov izraz (Gal 6,15). Progledaj Kristovim svjetlom! Bio si slijep kod otvorenih očiju. U sljepilu si sve činio. U sljepilu si dojurio iz Jeruzalema u Damask. Sljepilom si se i hvalio. Svjetlost te zaslijepila, iako je čovjek slijep u tami. Bog ti daje svjetlost.
To je Evanđelje! To je krštenje, iluminacija, prosvjetljenje, oproštenje, kršćanstvo! “Odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske, te on progleda pa usta, krsti se i, uzevši hrane, okrijepi se” (Dj 9,18-19). Kao što prije tri dana uđe Isus u Savlov život, tako sada u njegovu dušu uđe Duh Sveti. Uđe i okova ga. Sužanj Duha Božjega. Tako će se od sada predstavljati, potpisivati i time ponositi: “okovan Duhom” (Dj 20,22).
Zaključak
Tri nas riječi iz ovoga čudesna događaja osobito u srce pogađaju: Posuda, Progledaj i Pati.
Pavao je očit izabranik, posuda izabrana, oruđe izabrano. – Nikada kao svećenici, Božji izabranici, ne smijemo zaboraviti Isusovu: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas” (Iv 15,16). I pozvani i izabrani i poslani. Mi smo samo veze i vaze – vas electionis – posude za primanje i prenošenje milosti Božje. Posude staklene, od gnjile, ilovače, lomljive, a u njima nosimo blago “da izvanredna ona snaga bude očito Božja” (2 Kor 4,7), a ne od nas. Zar se ilovača može buniti protiv svoga lončara? (Jr 18,6).
Progledaj! Savao kod otvorenih očiju ništa ne vidi. Što ti koristi da imaš savršeno vanjsko oko i očni živac i očni centar u mozgu na mjestu, ako nemaš svjetla, Krista koji je Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka. On je kadar i podne pretvoriti u pomrčinu, i ponoćku u Svjetlo svijeta da obasja čovječanstvo. Nije prosvjetljenje samo u krštenju, u trenutku svećeničkog ređenja, nego i u svakim duhovnim vježbama, u svakoj iskrenoj ispovijedi i kajanju, gdje se izlijeva Duh Sveti na oproštenje grijeha…
Patit ćeš. Ja ću mu pokazati, kao da je Isus malo priprijetio prstom. Naučit ću ga križu. Bit će mi ne samo vatreni propovjednik nego i oduševljeni nositelj križa. Samo će se križem hvaliti, i ničim drugim!
Ono što neobično začuđuje u svemu ovome procesu Savlova griješenja i krštenja, jest činjenica da nema nigdje ni jedne jedine riječi kao: obraćenje,[3] povratak, preokret, conversio, metanoia, opamećenje. Pavao će se desetak puta navratiti na ovaj milosni događaj, u raznim prigodama, ali će svaki put zaobići riječ obraćenje a upotrijebiti mnoštvo drugih izraza, koji ističu Božju inicijativu, izabranje, omilošćenje: milosni poziv, upoznavanje volje Božje, postavljanje u službu, otkrivanje Sina, zasvjetljenje u srcu, obznanjenje po Objavi, pomilovanje. Evo nekih doslovnih mjesta u Pavlovim Poslanicama:
… predodredi te da upoznaš volju njegovu (Dj 22,13).
… zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka (Dj 26,16).
Ali kad se Onome koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem (Gal 1,15-16).
Po milosrđu imamo ovu službu…. on zasvijetli u srcima našim (2 Kor 4,1.6). Objavom mi je obznanjeno Otajstvo (Ef 3,3).
Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Isusa Krista (Fil 2,5).
Njoj, Crkvi, ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju – “otajstvo pred vjekovima i naraštajima skriveno…” (Kol 1,25-26).
Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim (2 Tim 1,3).
On, čiste savjesti, od predaka… Da! On je mislio do Damaska da po savjesti služi Bogu ako “ubija Krista” u ljudima! Kad je bio kršten, prosvijetljen, prva gesta njegova bila je da smjelo pođe u sinagogu u Damasku i neustrašivo posvjedoči za Otkupitelja i Spasitelja Isusa Krista. A možeš misliti kako mu je bilo: među kršćanima osumnjičen kao uhodar, a među Židovima proglašen veleizdajnikom!
A u tome neopisivu događaju steče dvije veličanstvene spoznaje: susret s Kristom uskrslim i sjedinjenje s vjernicima kojima je poslan – sržni stupovi “Pavlove teologije”.[4]
Vjerodostojna je riječ: “pomilovan sam…”. To je ujedno prava riječ! (1 Tim 1,15). Progledao!
+ Ratko
—————
Opširniji prikaz u: Savle, brate, progledaj, Mostar, 2006., str. 21-38.
[1] Sv. Augustin, Ispovijesti, 1, 1.
[2] “Teško je vidjeti da to može značiti išta drugo doli činjenicu da je Pavao barem vidio Isusa u danima njegova zemaljskoga života”: W. Barclay, Ambassador for Christ, Edinburgh, 1973., str. 53.
[3] C. M. Martini, Le confessioni di Paolo, str. 19.
[4] A. Penna, “Paolo”, u: Bibliotheca Sanctorum, X., str. 168-169.
Izvor: Crkva na kamenu
