Betlehem. Grad rođenja Davida, Josipova pretka. Evanđelisti se slažu da Josip potječe iz roda Davidova, samo što mu evanđelist Matej oca zove Jakovom (1,15), a Luka Elijem (3,23). Problem se rješava time što se zna da u rodoslovlju nije donesen doslovno svaki naraštaj po redu, nego napreskok. Nema evanđeoskog dokaza da se Josip rodio u Betlehemu, nego samo razložna pretpostavka. Kada se preselio u Nazaret, možemo samo nagađati. O preseljenju zaključuje se iz činjenice što je Josip morao doći na Augustov popis pučanstva u grad Betlehem.
Nazaret. U vrijeme silaska anđela Gabriela u Nazaret, radi Spasiteljeva navještenja, Marija bijaše u fazi zaruka; evanđelisti izričito kažu: “zaručena” s Josipom (Mt 1,18) odnosno: “U šestome mjesecu [od Ivanova začeća] posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija” (Lk 1,26-27). Prije, dakle, nego se sastadoše u obiteljskoj zajednici, dogodi se otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega u Mariji. Po Božjem naumu Josip je izabran da bude čuvar Otkupitelja i zaručnik Majke Božje. Kada dozna da je Marija trudna, neupućen i zbunjen što se dogodilo, Josip doživljava krizu savjesti, svjestan da nema veze s tim zagonetnim događajem. I odlučuje, u pravednosti svojoj, razvrgnuti zaruke. Ali, nakon anđeoske objave u snu, prihvaća Mariju i njezino Duhom Svetim začeto Dijete (Mt 1,18-25), pokazujući savršenu poslušnost Božjoj volji.
Betlehem. U vrijeme cara Augusta, Josip se, radi popisa pučanstva, morao naći u mjestu svoga podrijetla, u Betlehemu. Popis je bio zakazan da se dozna koliko se muškaraca može dignuti u vojsku i koliko svaka obitelj treba platiti poreza. Marija, kao ženska osoba, nije morala ići na popis, ali nije napuštala svoga zaručnika – muža. Zato idu zajedno na popis. Dok bijahu u Betlehemu, Mariji dođe vrijeme porođaja. I rodi sina ne u gradu, jer ne bijaše za njih mjesta u gradskom svratištu, nego tek izvan grada (Lk 2,6-7). Dvije vrste čestitara dođoše čestitati Svetoj Obitelji: pastiri, koji tuda po poljanama čuvahu stada koja su pripadala židovskim svećenicima. Pastiri se divili svemu što su vidjeli. Raznosili su događaj po svoj okolici. Njima se pridružiše i Anđeli svojom pjesmom “Slava Bogu na nebu, a mir ljudima miljenicima njegovim” (Lk 2,8-18).
Egipat. Sveta Obitelj, koja je primila mudrace ne u štali nego “u kući” (Mt 2,11), uspijeva pobjeći u Egipat, po poruci koju je Josip primio u snu. Josip je glava, od Boga zadužen pobrinuti se za preživljenje i spas Obitelji. Kada je Herod umro, ponovo poruka Josipu u Egiptu, u snu, da uzme Dijete i Majku Njegovu i vrati se u svoj galilejski zavičaj.
Nazaret. Nakon povratka provodio je skrovit život u Nazaretu, gdje je radio kao drvodjelja (Mt 13,55) i odgajao Isusa. Posljednji put susrećemo Josipa s Marijom u Jeruzalemu kada roditelji dovedoše 12-godišnjega Isusa u Hram. Tako Josip ispuni obiteljsku ulogu doprativši Dijete do praga punoljetnosti. I nakon toga sretno preminu.
Sv. Josip čašćen je kao zaštitnik Crkve, obitelji, radnika i očeva. Njegova se svetkovina slavi 19. ožujka, blagdan Svete Obitelji u nedjelju nakon Božića, a kao spomendan sv. Josip Radnik 1. svibnja.
+ Ratko
Izvor: Crkva na kamenu
