U crkvenoj godini svetkujemo sve nedjelje kao spomen na Isusovo slavno Uskrsnuće. I molimo i Slavu i Vjerovanje (u Adventu i Korizmi nema Slave). Po tom bi svaka nedjelja sličila liturgijskom pojmu svetkovine, ali joj se ne daje ta liturgijska kategorija. Povrh toga slavimo s najvećim bogoslužnim stupnjem svetkovine osam Kristovih spasonosnih događaja: Utjelovljenje, Rođenje ili Božić, Bogojavljenje, Uskrsnuće kao vrhunac svetoga Trodnevlja, Uzašašće, Tijelovo, Srce Isusovo i Krist Kralj. Neke od tih svetkovina uvijek padaju u nedjelju, neke u četvrtak, a neke u druge dane u tjednu. Neke su svetkovine zapovijedane, a neke nisu.
Unutrašnjost kapelice Kristova Uzašašća – Svećenički dom
Uzašašće je nezapovijedana svetkovina. Kapelica pred Svećeničkim domom u Mostaru blagoslovljena je, i to na Uzašašće 17. svibnja 2007., i namijenjena Uzašašću Gospodinovu.
Što slavimo na Uzašašće ili Spasovo? – Isusovo Uzašašće jest njegov uzlazak na nebo 40. dan nakon njegova Uskrsnuća. Isus je na zemlji završio svoje djelo otkupljenja ljudskoga roda. U puku se za Uzašašće čuje i izraz Spasovo ili Spasovdan. Na grčkom: Episozómene = Spasenje, sigurno odatle naziv Spasovo i u katolika i u pravoslavnih, tj. Kristovo dovršenje djela otkupljenja za vrijeme njegova predsmrtna djelovanja i pouskrsna ukazivanja svojim apostolima. Nakon Isusova uzlaska na nebo i silaska Duha Svetoga ili Pedesetnice dovršeno je i očitovano Božje djelo otkupljenja, na koje su ljudi pozvani da odgovorno i subjektivno surađuju vjerom i djelom za svoj vječni život, tj. za konačno spasenje.
O kakvim je ukazanjima riječ? – U vrijeme pouskrsna boravka na zemlji Isus se više puta ukazivao, ali samo onima koji su u njega vjerovali i koji su ga istinski poštovali: Magdaleni u vrtu, Petru na dan Uskrsa, dvojici na putu u Emaus, Desetorici bez Tome i Jedanaestorici s Tomom u Jeruzalemu, Sedmorici na Genezaretu, Skupini od 500 vjernika, Jedanaestorici na današnji dan u Galileji i na Maslinskoj gori.[1] Desetak izričito biblijskih spomenutih ukazanja i općenito rečeno: “četrdeset im se dana ukazivao”, ne označujući ni gdje, ni koliko puta, ni koliko je to trajalo. A nije se tada ukazivao svojim neprijateljima. Međutim, ukazao se svomu progonitelju Savlu, ali nakon Uzašašća na nebo, oko dvije godine poslije Uskrsnuća. Ukazao se i prvomučeniku Stjepanu prije njegove smrti. I Ivanu apostolu na Patmosu. Ta su ukazanja za života apostola i zato su javna i obvezatna objava.
Što je to Uzašašće, a što Uznesenje? – Za Isusov uzlazak na nebo kažemo Uzašašće. Zašto? Zato što je Gospodin Isus sam svojom odlukom i snagom, svojom vlašću nad životom, iz groba ustao i nakon 40 dana na nebo uzašao. Samostalan izlazak iz groba, samostalan uzlazak na nebo. Tu se isto tako može reći da ga je Otac nebeski uskrisio ili da ga je Otac uznio u nebesku slavu, jer se radi o jednoj te istoj Božanskoj naravi Oca i Sina, a o dvjema Božanskim Osobama Presvetoga Trojstva u koje je uključen Duh Sveti „koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi“.
A za Isusovu Majku Mariju kažemo da je uznesena, uzeta u nebesku slavu odlukom i snagom njezina Sina Isusa. To je učinio on, Sin Božji i sin njezin, a nije to ona ostvarila sama svojom snagom. Zašto je to Isus učinio? Zato što mu je fizička Majka i što je nju svima nama dao za Majku u redu milosti. Stoga bitno drukčija riječ: Marijino Uznesenje na nebo. Razumije se sve po planu Oca nebeskoga, izvora sve ljubavi i svemoći.
Mi katolici vjerujemo i naučavamo da su samo dvije osobe s preobraženim tijelom u nebu: Gospodin Isus, pravi Bog i pravi čovjek, koji je na dan Uzašašća osobno i svojim proslavljenim tijelom uzašao u nebesku slavu. I Blažena Djevica Marija koja je, po posebnoj povlastici Božjoj, dušom i tijelom uznesena u nebesku diku – a liturgijska joj je svetkovina – Velika Gospa. Ni za koga drugoga Crkva ne drži da je s preobraženim tijelom u nebu: ni sv. Ilija prorok, ni sv. Josip, ni sv. Ivan Krstitelj, ni jedan od Apostola.
Crkva je za Uzašašće u godini C odredila da se čita završetak Matejeva Evanđelja:
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane ‑ do svršetka svijeta” (Mt 28,16-20).
Ako pozorno čitamo ovaj tekst, primjećujemo da nije govor o Isusovu Uzašašću, koje se uopće nijednom riječju ne spominje, nego o Isusovu ukazanju, koje može biti i posljednje, i to u Galileji odakle su rodom sva Jedanaestorica apostola. Međutim, sveti Luka evanđelist na dva mjesta izričito govori o Isusovu odlasku u nebo, i to ne u Galileji, nego u Betaniji kraj Jeruzalema (Lk 24,56), odnosno s Maslinskoga brda (Dj 1,12).
Raščlanimo Isusove poruke apostolima. Nakon što im se Isus ukazao, apostoli padoše ničice, tj. licem do zemlje. A neki posumnjaše. Možemo pretpostaviti da je posrijedi sumnjičavi Toma apostol, koji je tjedan dana nakon Uskrsa Isusu rekao punim srcem i ustima: Gospodin moj i Bog moj (Iv 20,28), dakle povjerovao kako treba. Ali ga opet spopale puste kušnje i nije mogao odoljeti a da ne rekne kolegi Mateju: Mate, vjeruješ li ti u ovo? Je li ovo sve istina? A Matej u današnje Evanđelje! Kada dođe Duh Sveti za deset dana, ne će više biti klimanja ni sumnje.
Evo tri Isusove poruke:
Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Apostoli su mogli biti sigurni da su imali i da imaju najmoćnijega Učitelja na ovome svijetu, kojemu je, evo, dana sva vlast i na nebu i na zemlji, jer je sam pobijedio smrt i preobražen spreman vratiti se u nebo. Naša se ljudska narav u Isusu našla u Presvetom Trojstvu.
Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode – to je temeljno poslanje apostola da sve narode na svijetu učine učenicima Isusovim. A ta se misija sastoji u ovim dvjema zadaćama: krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! Krstiti se znači u-kristiti se, ucijepiti se u Krista, u njegovu Smrt i Uskrsnuće. Suobličiti se Kristu, a ne ovomu svijetu. To se čini na temelju vjere bilo samoga krštenika, bilo njegovih roditelja, njegova kuma, crkvene zajednice.
Ali nije dovoljno krštenje. Ono se treba opravdavati svega života krštenikova u opsluživanju svih Deset Božjih zapovijedi. A vrhunska je ona Isusova „nova zapovijed“: Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas (Iv 13,34).
Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Isus je obećao apostolima svoju pomoć, i to do svršetka svijeta, tj. apostolskim nasljednicima, biskupima. Apostoli su se morali začuditi kakvu i koliku misiju imaju. Ali su se ujedno osjetili ohrabreni Isusovom riječju: Ja sam s vama… Nevidljivo nazočan i vidljivo djelatan. Očekuje našu molitvu i suradnju. Svaka će nam se molitva uslišati, ne kako mi hoćemo, nego stotinu puta bolje – kako Bog rasporedi.
Svom dušom tebe molimo:
Oprosti nam opačine
I u vis k sebi srca nam
Povuci višnjom milosti.
———–
Srcem cijelim slavimo te,
Kriste, slavni pobjedniče!
S tobom slava Ocu tvome,
S tobom slava Duhu Svetom. Amen.
[1] Magdaleni: Mt 28,1; Petru: Lk 24,34; Emausljanima: Lk 24,14-21; Desetorici: Lk 24,36-41; Jedanaestorici u Galileji: Mt 28,16; Jedanaestorici s Tomom: Iv 20,24-29; Sedmorici: Iv 21,2; Skupini od 500: 1 Kor 15,6; Apostolima na Uzašašće: Lk 24,50; Dj 1,4-8.
+ Ratko
Izvor: Crkva na kamenu
