U ovoj Liturgijskoj godini C za svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova čitamo posljednje poglavlje Evanđelja po Luki: Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa (Lk 24,1-3).
Nalazimo se prvoga dana u tjednu, a to je Nedjelja. Što je bila Subota u Starom Zavjetu, to je Nedjelja u Novom. Sva četvorica evanđelista donose prikaz da je Isus uskrsnuo. U tom opisu ima i povelikih razlika s obzirom na osobe i na stvari, ali ima nešto što je apsolutno jedno i jedincato kod svih evanđelista. Na primjer broj žena nije ujednačen kod prikazatelja, a pogotovo nije jednak broj “stražara” u grobu: jedan evanđelist navodi jednoga čovjeka, drugi jednoga anđela, treći dva čovjeka, a četvrti dva anđela. Ali se sva četvorica slažu da je grob prazan, odnosno da u grobu nema tijela Gospodinova. Događaj koji odmah izazva sumnje i zbunjenost u jutarnjim svjedokinjama koje bijahu došle iskazati posljednje počasti mrtvomu tijelu Gospodinovu “s miomirisima što ih pripraviše”. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane’” (Lk 24,4-7).
Zastrašene žene najbolje zapamtiše da u “blistavoj odjeći” bijahu odjevena ona “dva čovjeka” koja im rastumačiše Isusove riječi: da treba Sin Čovječji biti predan u ruke grješnika, raspet i treći dan ustati iz groba. Stoga Nije ovdje, nego uskrsnu. Zašto onda tražite Živoga među mrtvima? A vjerojatno im jedan od one dvojice reče: Gospođe, nakon ove Radosne vijesti, počastite mrtvo tijelo raskajanu razbojniku tu u blizini, kada mu je već Gospodin na križu obećao da će mu duša istoga dana biti s njim “u raju” (Lk 23,42). I sjetiše se one riječi Njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to Jedanaestorici i svima drugima. A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu (Lk 24,8-11).
Tako se i žene prisjetiše riječi Gospodinovih, vratiše se s groba Njegova, javiše sve to Jedanaestorici, i naravno “svima drugima”. Kako one kazivahu Jedanaestorici, tako im Apostoli ne vjerovahu nego im govorahu da su to puste ženske “tlapnje”. A bijahu to ozbiljne žene koje su išle u stopu za Isusom tri godine: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. Gospa se ne spominje, ni ovdje niti u jednoga drugoga evanđelista. Njoj sigurno dođe Isus u kuću i pozdravi je. A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo (Lk 24,12).
Poseban redak posvećuje se Petru koji je dotrčao na grob potom u Dvoranu Posljednje večere, pozdravi kolege apostole, kojima žene bijahu navijestile da Isus uskrsnu. Vjerojatno se Petar ponovo vratio na grob i putom susreo Isusa, što doznajemo iz istoga posljednjeg Lukina poglavlja gdje se kaže da su dvojica Emausljana dotrčala u Jeruzalem navješćujući radosnu vijest. A Jedanaestorica ovoj Dvojici rekoše: “Doista, uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu” (Lk 24,34). Šimunu koji ga u noći s četvrtka na petak onako zanijeka, gotovo ga se odreče i izda, samo ga ne proda!
Gospodine Isuse, Ti si za nas podnio muku i smrt i svojim uskrsnućem dao nam novi život. Daj da vjera naša uvijek življe sja i u Tvoje povijesno uskrsnuće i u naše uskrsnuće u Dan sudnji.
+ Ratko
Izvor: Crkva na kamenu
