3. kolovoza

Blaženi Augustin Kažotić

Od 17 Blaženika i Blaženica koji se u hrvatskom narodu štuju kao pripadnici Crkve u Hrvata, 10 blaženika[1] i 7 blaženica,[2] Augustin je Kažotić prvi beatificirani kandidat. Umro je 1323., proglađen blaženim nakon 379 godina, tj. 1702. Na kanonizaciju čeka skoro 320 godina. Da se dogodi priznato čudo, sve bi se pospješilo.

Rođenje. Augustin je rođen u Trogiru oko 1260. godine. Neki mu životopisci navode i dan rođenja: 17. veljače. Otac mu je Nikola bio ugledan čovjek, plemić. Majci mu je bilo ime Radoslava. Imala je dlanove uvijek otvorene siromasima. Tu će kršćansku karakteristiku prenijeti i na sina Augustina. Roditelji su, osim Augustina, imali još tri sina: Donata, Kažotu i Bunu, i dvije kćeri: Bitkulu i Tragurinu.[3]

Školovanje. Kao mladić od 17 godina ušao je u Dominikanski red koji se već bio razgranao po Španjolskoj, Francuskoj, Italiji i u samoj Hrvatskoj, na primjer u Kažotićevu Trogiru od 1265. godine. Njegova baka, majčina majka, Stane Saladini godine 1286. „svom nećaku Augustinu iz Reda braće propovjednika“ određuje 50 libara [zlatnika] za knjige.[4] Kao kandidat bistre pameti i čista srca poslan je na studij u Pariz na sveučilište Sorbonnu upravo te 1286. godine, kamo je stigao tek 1287. jer je na putu kroz Italiju doživio ranjavanje. Završivši studij radio je neko vrijeme pomažući generalu Reda Nikoli Bocassiniju, koji će postati papa, ali na kratak dah.

Biskupska služba. Papa blaženi Benedikt XI. (1303.-1304.), upravo taj bivši general Reda propovjednika, imenovao je Augustina biskupom u Zagrebu, 9. prosinca 1303. godine. Tu je kao biskup proveo gotovo 20 godina, od 1303. do 1322. Zapravo posljednje četiri godine bio mu je zapriječen boravak u Zagrebu, a biskupijom je upravljao online, putem posrednika, koliko je mogao.

Sudjelovao je na ekumenskom koncilu u Vijeni kod Lyona u Francuskoj, 1311.-1312. Na tom su Koncilu ukinuti Templari, križarski viteški red nastao 1118. godine, a njihova dobra, koja nisu bila malena, konfiscirao je francuski kralj Filip IV., koji je najviše utjecao na papu Klementa V. da ukine Templare.

Obnovitelj biskupije. Preuzvišeni Augustin bio je velik radnik i organizator. Više je puta kanonski i pastoralno pohodio svoju zagrebačku biskupiju. Reformirao je liturgijske knjige. Uveo je tzv. zagrebački obred, koji je u katedrali trajao 470 godina, sve do 1790. Obnovio je katedralnu školu u Zagrebu i kaptolsku u Čazmi. Kao vjeran pastir osobito se brinuo za dobar odgoj klera, u skladu i sa svojim redovničkim zvanjem i s pravim potrebama Crkve. Svojim zalaganjem i primjerom učinio je pravi preporod među svećenstvom, i u moralnom i u materijalnom pogledu. Tri je puta sazivao i objedinjivao kler na biskupijskim sinodama (1307., 1314. i 1318.), gdje su se rješavali gorući problemi u dijecezi, osobito imovinski. Slovio je kao izvrstan propovjednik. Isticao se i u radu Hrvatskoga sabora. Svojim je novcem uzdržavao više karitativnih ustanova, ali su troškovi premašivali njegove mogućnosti. Stoga je preporučivao hodočašća na kojima bi se skupljalo mnoštvo naroda, da bi se moglo ukupiti i za takve ustanove u službi sirotinje. Međutim, kronike pišu da neki na takva prošteništa dolaze „da se opijaju, potuku, ružne pjesme pjevaju, da kolo vode da vragometno plešu“.[5]

Prijatelj siromaha. Doista se nesebično brinuo za siromašne i bolesne. Branio ih je i pred velikašima svoga vremena pa se zamjerio velmožama i kralju. Oštro je osuđivao zlodjela svjetovnih vlastodržaca. Stoga se morao obratiti Papi i tražiti njegovu zaštitu.

Utok Papi. Hrvatsko-ugarski biskupi povjerili su mu diplomatsku misiju 1318. godine da kod pape Ivana XXII. (1316.-1334.), koji se tada nalazio u sužanjstvu u Avignonu, poradi na suzbijanju zloporaba plemića, dvorjanika pa i samoga mladoga kralja Karla Roberta Anžuvinca. Otišao je k Papi u Francusku i priopćio mu sve što se događa u Hrvatskoj.

Karta bez povratka. Ali kada se želio vratiti u Zagreb, kralj mu nije dopustio povratak u njegovu biskupiju: prognan iz domovine! Biskup se Augustin najprije zadržao na Papinu dvoru. Iz toga su mu perioda dvije teološke rasprave, jedna o praznovjerju i krivovjerju, a druga o materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika, koje je njegov subrat Franjo Šanjek, 700 godina nakon njega, preveo na hrvatski i objavio uz originalan latinski tekst.[6]

Biskup u Luceri. Videći da nema povratka u Hrvatsku, isti ga je Papa 21. kolovoza 1322. postavio za biskupa u Luceri u Napuljskom kraljevstvu u južnoj Italiji. Budući da je katedrala Velike Gospe u Luceri bila posvećena 14. listopada 1302., pretpostavljamo da je to obavio novi biskup Augustin. Tu nije dugo biskupovao, manje od godine dana. Biskupija Lucera danas ima oko 60.000 katolika.

Smrt. Preminuo je 3. kolovoza 1323. na glasu svetosti. Njegovi su ga zagrebački vjernici na svaki način iz Lucere željeli prenijeti u domovinu, ali nije im pošlo za rukom. Najprije je bio pokopan u dominikanskoj crkvi u gradu, a onda je 1812. prenesen u mjesnu katedralu u Luceri, gdje mu se danas nalaze ostatci u srebrenoj kutiji, koja je napravljena 1937. godine i stavljena ispod oltara Srca Isusova. A dio moći nalazi se ispod oltara u njegovoj kapelici u zagrebačkoj katedrali.

Biskup Augustin, „ogledalo čistoće i škola krjeposti“, kako o njemu reče talijanski slikar Tommaso iz Modene, sveto je živio te ga je narod odmah poslije njegove smrti počeo častiti kao blaženika. Nije nedostajalo čudesa, osobito ozdravljenja nijemih i opsjednutih. Bilo je ozbiljnih zahtjeva da bude proglašen blaženim.

Beatifikacija. Papa Inocent XII. potvrdio je javno crkveno štovanje Augustinovo 19. lipnja 1700., a papa Klement XI. proglasio ga je 4. travnja 1702. blaženim.[7] Augustin je prvi proglašeni hrvatski blaženik. Na proglašenje blaženim čekalo se dakle 379 godina. A danas se o njemu vodi proces za proglašenje svetim. Taj se kanonizacijski proces vodi već skoro 320 godina. Tu su stoljeća u pitanju. Sedam stoljeća! A mi bismo željeli da drugi zagrebački biskup, odnosno nadbiskup i kardinal, također blaženik, i mučenik, Alojzije Stepinac, bude proglašen svetim ove godine do Božića, ili što prije. A tek mu 21 godina od beatifikacije. Doći će na red i kanonizacija, koju ne će zaustaviti nikakve sile ovoga svijeta, jer je o njemu Bog progovorio čudesima, a osobito čudom mučeništva, mučeništva koje nikada ne zastarjeva, jer mučenička krv uvijek ključa.

Spomendan: 3. kolovoza.

Literatura:

Bibliotheca Sanctorum, I., Rim, 1961., drugi pretisak, 1990., str. 428.
Buturac, Bl. Augustin Kažotić, Zagreb, 1942.
Grgec, Bl. Augustin Kažotić i njegovo doba, Zagreb, 1963.
Šanjek, „Blaženi Augustin Kažotić, Trogiranin (o.1260-1323)“, u: Croatica Christiana periodica, 4-1979., str. 134.
Biškup, Blaženi Augustin Kažotić – biskup, prosvjetitelj i zaštitnik siromaha, Zagreb, 2002.
Šaško, „Biskup Kažotić promicatelj knjige u Hrvata s posebnim naznakama iz povijesti liturgije“, u: Croatica Christiana periodica, 49 – 2002., str. 59-68.
Šanjek, Augustin Kažotić, Bogoslovni spisi, KS, Zagreb, 2007.
Vicepostulatura u Zagrebu izdaje povremeno glasilo: Blaženi Augustin Kažotić.

___________________________________
[1] Blaženici: Alojzije Stepinac, Anton Durković, Anton Muzić, Augustin Kažotić, Gracija iz Kotora, Ivan Merz, Jakov iz Zadra, Julijan iz Bala, Miro Bulešić, Serafin Glasnović Kodić.
[2] Blaženice: Ozana Kotorka, Marija Petković, Pet Drinskih mučenica: s. Antonija, s. Berchmana, s. Bernadeta, s. Jula, s. Krizina.
[3] P. Grgec, Zagreb, 1963., str. 27.
[4] F. Šanjek, „Blaženi Augustin Kažotić, Trogiranin (o.1260-1323)“, u: Croatica Christiana periodica, 4-1979., str. 134.
[5] Isti, 135.
[6]  F. Šanjek (priredio): Bl. Augustin Kažotić, Bogoslovni spisi, KS, Zagreb, 2007.
[7] F. Šanjek, „Blaženi Augustin Kažotić, Trogiranin“, str. 137.

Izvor: Crkva na kamenu