Božja Istina je jedina ispravna i mjerodavna

Foto: http://www.oratoriosaoluiz.com.br/

Reče Isus mnoštvu: “Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim” (Mt 11,16-19).

Na prvi pogled današnje evanđelje i prispodoba o djeci koja sviraju i pjevaju prilično je nejasno. Ništa se ne govori detaljnije tko su ta djeca koji bi trebali zaigrati ili zaplakati. Riječ je o dvjema potpuno suprotnim životnim situacijama i ljudskim osjećajima, koji se spominju u jednoj te istoj rečenici: osjećaju tuge i osjećaju radosti. U ovoj prispodobi Isus aludira na dječju igru koja su se igrala “svadbi” i “sprovoda”. Djeca su rado u svojim igrama oponašala životne situacije i običaje starijih, svojih roditelja i bližnjih, a koje bi i sami doživljavali u svakodnevnom životu ili u njima sudjelovali. Djeca, dakle, imitiraju ono što vide da čine stariji, osobito za vrijeme fešti i ceremonija, a igru doživljavaju ozbiljno, na takav način da kroz istu igru žele popraviti i usavršiti ono što njihovi bližnji rade krivo. Isus odmah tumači na koga se odnosi njegova prispodoba – na njega samoga i na njegova preteču Ivana Krstitelja. Bog je kroz cijelu povijest spasenja slao svoje poruke i zahtjeve preko svojih Izabranika i proroka, a na žalost ljudi ih nisu željeli slušati. Što bi god netko od njih rekao ili učinio, nailazili bi na oprečna mišljenja – neki su im vjerovali, drugi su ih osporavali jer ih nisu uzimali zaozbiljno. O tome možemo čitati i u svim starozavjetnim proročkim knjigama. Mnoge su zbog tvrda srca i nepokornosti Riječi Božjoj i ubili. A kasnije im onda podizali spomenike. Jednom drugom prilikom Isus kritizira svoje suvremenike zbog takvih licemjernih stavova prema prorocima. Kako su se ponašali sa starozavjetnim prorocima, tako je bilo i u cjelokupnom životu i djelovanju Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Isus sam uspoređuje sebe i Ivana Krstitelja, s odazivom odnosno neodazivom njihovih slušatelja i suvremenika na njihovo naviještanje i poziv na obraćenje.

Bog je na razne načine želio svoj Izabrani narod ponovno privući k sebi, slao im je različite znakove i ljude da im pokažu kako su unatoč svemu od njega uistinu ljubljeni i prihvaćeni, a taj isti narod je olako odbacivao njegovu ponudu spasenja. Ivana nisu prihvatili jer je po njihovim mjerilima bio čudak, pustinjak, prestrog, onaj koji previše posti, a bio je i previše zahtjevan. S druge strane Isus je bio potpuna suprotnost Ivanu, preblag, svjetovnjak, druži se sa svim i svakim, nikako ne posti i ne poštuje običaje starih i premalo je zahtjevan.

Kada se čitaju komentari Isusovih i Ivanovih suvremenika, dolazi se do zaključka – Nema toga tko ljudima može u svemu ugoditi ili Ima ljudi kojima nikada i ničim nije moguće ugoditi. I Isus i Ivan Krstitelj su tijekom svoga djelovanja ustrajali na svojim stajalištima i pozicijama jer su bili uvjereni da čine jedinu ispravnu stvar, unatoč negativnim komentarima i otvorenim neodobravanjima suvremenika. Isus sve njihove komentare zaključuje: “Ali opravda se Mudrost djelima svojim” drugim riječima Božja Istina je jedina ispravna i mjerodavna. Oni koji se za nju zalažu i u njoj ustraju izlaze kao pobjednici. Za nju treba i život dati. I dali su svoje živote i Ivan Krstitelj i Isus, upravo u obrani Božje Istine. Njezini vidljivi i trajni plodovi su oni koji će pobijediti sve zle komentare i komentatore, pa i one koji krivim predrasudama ne dopuštaju drugima da spoznaju tu Istinu i po njoj žive. Svaki sljedbenik Isusa Krista pozvan je slijediti Kristov primjer. Živjeti po glasu savjesti i obrani Božje Istine unatoč svemu što okolina govori drukčije. Vjernik ne smije nikada postupati i raditi onako kako drugi traže, “plesati kako drugi sviraju” (poput djece iz prispodobe) nego u svemu slijediti i provoditi volju Božju u svakodnevici. Da, ponekad se čini da to nije aktualno, atraktivno, moderno i u skladu s vremenom u kojem živimo, ali to izbor života po evanđelju Isusa Krista je jedini mogući ispravni izbor. Ni Isus ni Ivan Krstitelj se nisu obazirali što drugi o njima misle, nego su samo željeli vršiti volju Božju.

Don Davor Berezovski

Izvor: Crkva na kamenu