Kakve vijesti sam danas nekomu donio: dobre, loše ili tek obične informacije?
Kriza… To su teme koje su svaki dan u optjecaju. Što čovjeka zabrinjava? Rado se slušaju loše vijesti, čitaju crne kronike, jer se naslađujemo, iščuđujemo, sretni smo što se to nama nije dogodilo.
Takve vijesti rado prepričavamo, drugima donosimo dijeleći čuđenje, ponekad i nerazumijevanje. Kada netko nekoga hvali, to se rijetko događa, nerado slušamo.
Koga zanima dobra vijest? Teško je povjerovati u današnjem vremenu da netko iznosi nečije pozitivne osobine, a kada se to i dogodi obično pomislimo da su lažne ili prenapuhane.
Sjećam se onoga kada su jednoga pitali da kaže ima li među poznanicima svetih ljudi, a on je odgovorio: “Koliko znam, osim mene nitko drugi.”
Što je s kršćanima, s nama koji se krstimo, sakramente primamo, nebo čekamo? Jednako kao i nekršćani, instant kršćani, širimo, pričamo, prenosimo one koje su loše. Kumo, jesi li čula… o ovoj, onoj ženi, Crkvi, svećeniku, političaru, krizi u braku, raspuštenoj djeci? Nije čudo, živimo u lošem, bezumnom vremenu s tisuću zala, prijetnji, nevolja, mraka i moguće katastrofe. Možda ti je ovo posljednja noć. Kome smo odnijeli neku dobru vijest, utjehu, ohrabrenje, mogući izlaz iz nevolje? Tu se ne radi o vijesti vezanoj uz svagdanji život, trgovinu, sniženje, zabave. Shvaćamo li životno još uvijek da Evanđelje u prijevodu znači dobra vijest?
Toliki će pomisliti “kakve to veze ima s nama”, iako se toliko toga može iščitati u Bibliji o naumu Božjem, o sadašnjosti i budućnosti čovjeka i svijeta, zdravih, bolesnih, odnosa prema bližnjemu. Tko u Božjoj riječi nađe ohrabrenje, poticaj, spas i budućnost i drugima će to ponuditi.
Koliko citata iz Biblije znamo, a kojima bismo mogli vratiti osmijeh starima, bolesnima, na duši i tijelu?
U tami loših vijesti trebalo bi ubaciti neku biblijsku, dobru, ohrabrujuću vijest. Reče netko: “Ludo je proklinjati tamu, treba upaliti svjetlo!” Isus je nama dao zadatak da budemo “svjetlo svijeta i sol zemlje”. Nepojmljivo je da neki kršćani više vole tamu, nego svjetlo. Isus je naveo i razlog zašto je to tako: jer su im djela zla. Koliko smo nosači svjetla u svijetu, obitelji, mjestu u kojem živimo? Rekao je da iz dobra srca izlazi dobro, zla zlo. Što ti je u srce, to ti je na usnama, kaže stara poslovica. Rimljani bi rekli: da si šutio, ostao bi filozof, ovako te riječi izdaju i više nego što misliš.
Isus je apostole nazvao vjesnicima radosti – blagovjesnicima. Koliko poznajemo svetaca u domovinskoj Crkvi koji su u tom ljudskom kaosu i mraku, beznađu, znali ponuditi dobru vijest? Kad upalimo svjetlo nade u nekomu tko je u krizi i beznađu, to može biti više od mnogih, ponekad na brzinu, izgovorenih molitava.
Nudimo dobru vijest i Isusa koji može i vodu pretvoriti u vino, besmrtnost dati ako činimo što on kaže, kako je majka Marija savjetovala uzvanike u svatovima.
Što on nama sprema, na što nas upućuje, što nam nudi, teško je nabrojiti ukoliko te poruke nama nisu bile potpora i ohrabrenje. Na žalost sve više je kršćana s površnim poznavanjem Boga, nezainteresiranih za zadatke koje moraju učiniti. Koje koristi od svjetla ako ne svijetli, soli ako je bljutava?
Vlč. Slavko Vranjković
Izvor: Crkva na kamenu/www.vjeraidjela.com
