Ovih dana svećenici s propovjedaonica širom svijeta govore o miru, najavljuju dolazak mira, najavljuju nečiji dolazak. Govore kako se treba spremiti, savjetuju kako se treba pripraviti da radosno dočekaju taj dolazak. Kada mati očekuje sina iz tuđine, kada obitelj dočekuje oca iz daleka svijeta, ne treba im govoriti kako trebaju dočekati svoje najmilije. Raspoloženje i radost dolaze sami po sebi. Ako je Božić naš najmiliji dan, radost za njegov doček, raspoloženje kršćanskoga duha trebalo bi samo po sebi doći.
Jesi li ti onaj koji ima doći?
Današnje evanđelje ne govori o Kristovu rođenju, ni o Isusovu propovijedanju, nego o tamnovanju Ivana Krstitelja. Zašto je u tamnici? Završio je u tamnici jer nije mogao šutjeti. Njegovo proročko poslanje sililo ga je da rekne kralju Herodu da je bestidnik što je otjerao svoju, a doveo ženu brata svoga.
I zamislite, onaj koji je na rijeci Jordanu upućivao svijet na Jaganjca Božjega, sada kao da sumnja. Šalje svoje učenike da upitaju Isusa: “Jesi li ti Onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?” (Mt 11,2). Isus poručuje Ivanu: Recite mu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste. Nije im Isus izravno odgovorio, nego im djelima želi učvrstiti vjeru.
Što mi kršćani mislimo?
Dragi kršćanine, nije li i tebi više puta došlo u glavu, pa i sada o Božiću ovakvo pitanje: Je li baš sve ovo istina što nas vjera i Crkva uče o Isusovu rođenju? O onomu da je on Sin Božji, Spasitelj svijeta? Ili se moramo okrenuti novim spasiteljima?
Ne zamjera tebi Isus što misliš svojom glavom, samo nastoj pravilno, logično misliti i zaključivati. Pogledaj u prošlost. Za tobom je tisuće godina kršćanske povijesti, povijesti djelovanja Isusova nauka.
Danas Europa ispred ostaloga svijeta ide naprijed u kulturi i uljudbi. A što misliš, tko je do kulture, uljudbe doveo tu našu Europu? Svi bi narodi germanski, romanski, slavenski…, koji su naseljeni u Europi, bili divlji kao u doba seobe naroda, da ih kršćanstvo nije preporodilo, uljudilo i uzdiglo. To je činjenica. Tu je Krist po svojem nauku slijepima otvorio oči, gluhima uši, hrome učio hodati i govorio im preko Crkve svoju Radosnu vijest – Evanđelje.
Kad danas netko postavlja pitanje je li Isus zaista onaj Spasitelj koji ima usrećiti ljudski rod ili čovječanstvo mora čekati nekoga drugoga da mu otvori oči, pamet i srce, onda sebi posvijesti što je Isusov nauk učinio od Europe, a Europa prenijela na druge kontinente.
Blago onome tko se ne sablazni
Isus u poruci Ivanu veli: “Blago onom tko se ne sablazni nada mnom.” Već spomenuh da je kršćanstvo od divljih naroda učinilo najnaprednije i najkulturnije narode. Ali, ako pogledamo da je iza nas preko tisuću godina kršćanske prošlosti i da Isusov nauk neprestano nastoji uljuditi, oplemeniti ljude, također vidimo koliko ima i među nama i po Europi neljudstva, zločina, prljavštine u duši.
Što jest, jest! Ali tomu nije kriv Isusov nauk, nego oni koji ga nisu proveli u život. Kad netko umire, a kraj njega je lijek koji mu može spasiti život, a on ne će uzeti lijeka, hoćeš li kazati da lijek ne valja? Ne, nego bolesna njegova pamet ne valja. I ako netko skapava od gladi i žeđi, a na dohvatu mu je i hrana i voda pa je ne će uzeti, tko je onda kriv?
Među vama je
Kad je Ivan čuo za Isusov odgovor, reče svijetu: Među vama je, a vi ga ne poznate! Mislio je na Isusa. Mi čekamo blagdan njegova rođenja, ali on je već došao. Nalazi se među nama – u svetohraništu. Mislimo li na to kad uđemo u crkvu? Jesu li nam misli uz njega kad pjevamo i molimo? Dolazi uvijek iznova kod svete Mise. Dragi brate, pripazimo da i nama Ivan ne dovikne: Među vama je, a vi ga ne poznate!
Anđelko Babić, Iziđe sijač sijati, Crkva na kamenu, Mostar, 2010., str. 15-16.
Izvor: Crkva na kamenu
