Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: “Effata!” – to će reći: “Otvori se!” I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti” (Mk 7,31-37).
Isus se ponovno nalazi u krajevima gdje je živjelo pogansko stanovništvo. Opet pokazuje svoju blizinu sa svim ljudima, na poseban način prema bolesnima, tj. onima koji su živjeli odbačeni i napušteni od sviju, jer su zbog svoje bolesti bili samo smetnja drugima. Tako je bilo i s gluhim mucavcem. Dvostruka patnja bila je prisutna u njegovu životu: nije mogao spoznati stvarnost oko sebe – čuti što se oko njega događa, niti se mogao pravilno i potpuno izraziti ako mu je nešto bilo potrebno. Bio je prepušten samome sebi i eventualno samilosti i sućuti bližnjih. Vjerojatno su ga njegovi bližnji doveli k Isusu jer su u njemu, čudotvornom liječniku duše i tijela, vidjeli posljednju nadu, posljednju slamku spasa, te da on jedini može pomoći njihovu bolesniku i ozdraviti ga. Ta pomagao je i do sada svima, čuli su da nikoga nije odbio, pa valjda ne će ni ovaj put kada je riječ o njihovu potrebniku.
Isus je odlučio pomoći i uslišiti njihovu molbu, ali ne želi senzacionalno i spektakularno ozdravljenje, naočigled mase koja je gladna neobičnog, čudesnog i izvanrednog, Isus ne želi zbog čuda biti popularan, čašćen i slavljen. Stoga pristupa bolesniku nasamo, licem u lice, u osobnom susretu ljubavi. Isus bolesnika poziva nasamo kao da ga želi najprije iskušati u vjeri. Svemogući Bog i nemoćni i potrebni čovjek susreću se oči u oči. Kao i kod svakog drugog čuda, Isus najprije usmjerava svoju molitvu nebeskom Ocu, upravlja svoje oči u nebo, uvjeren da će ga i ovaj put njegov nebeski Otac uslišiti i primiti njegovu molitvu. Isusova molitva je iskrena i puna predanja volji Očevoj jer zna da želi učiniti dobročinstvo drugome. Ovom gestom želi pokazati da Nebeski Otac, uvijek po smjernoj molitvi ozdravlja i da molitva pomaže i donosi željeno zdravlje, a iznad svega spasenje nemoćniku. Iako se u židovskom mentalitetu bolest toliko puta shvaćala kao kazna za grijeh, svojom molitvom i učinjenim čudom Isus želi pokazati da je svaki čovjek ljubljeno dijete Božje i da je od Boga prihvaćen. Kazna, bolest i grijeh nemaju posljednju riječ. Isus je nakon učinjenog čuda zabranio i ozdravljenom i njegovim bližnjima da govore o čudesnu ozdravljenju, onaj tko je zahvaćen Božjom ljubavlju i dobrotom, jednostavno ne može o tome šutjeti. O svakom dobročinstvu i primljenim milostima od Boga, pozvani smo drugima govoriti i tako svoju vjeru svjedočiti.
Crkva je u današnjem čudu ozdravljenja gluhoga njemaka prepoznala važnost i blizinu Božje ljubavi prema čovjeku, do te mjere da je Isusov obred ozdravljenja “Effata” – “Otvori se”, postao sastavni dio sakramenta krštenja. Tijekom krštenja, svećenik nad krštenikom izgovara ove iste Isusove riječi i pritom dodiruje i blagoslivlja uši i usta krštenika. Pritom se želi naglasiti da po primljenom blagoslovu krštenik treba biti spreman čitav život slušati i primati Božju Riječ, odnosno ispovijedati je svojim ustima i u djelo provoditi. Upravo po našoj spremnosti i raspoloživosti slušanja i življenja po Riječi Božjoj, ovisi naš čitav život, naše spasenje ili propast, rast ili nazadovanje u krjepostima vjere, nade i ljubavi. Ako slušamo svojim ušima samo čiste riječi koje oplemenjuju i izgrađuju, bit ćemo spremni čista srca te iste riječi svojim ustima, govorom i svjedočanstvom, ispovijedati i po njima plodonosno živjeti. Svim ljudima trebaju se otvoriti uši za Kristovu Radosnu vijest, a naša usta trebaju svima govoriti i propovijedati o Isusu, kao što su propovijedali i svi oni koji su bili zadivljeni njegovim dobročinstvom. Tko prima svojim ušima čiste riječi, imat će uvijek i čiste misli, a zatim i spremnost na vršenje čistih i samo dobrih djela.
Don Davor Berezovski
Izvor: Crkva na kamenu
