Isus je Istina

Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Odgovore mu: “Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?'” Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.” Odgovoriše mu: “Naš je otac Abraham.” Kaže im Isus: “Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.” Rekoše mu: “Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.” Reče im Isus: “Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla” (Iv 8,31-42). 

Svaki put kada Isus upućuje svoju riječ onima koji su u njega povjerovali, on pred njih stavlja jasne zahtjeve, kako bi ustrajali u nasljedovanju i življenju njegova nauka. Za početak traži čvrstu vjeru da sve ono što on govori i čini jest uistinu istinito i autentično. Svaki koji se naziva istinskim Isusovim nasljedovateljem njegov je istinski učenik i on je spreman slijediti svoga Učitelja u svemu. Taj slijedi Isusov put i dopušta da se svaka Isusova riječ usadi u osobni život i postane djelotvorna u svakodnevici. Isusove riječi uistinu su nadahnjujuće za sve njegove slušatelje jer ih on ne govori sam od sebe, nego snagom autoriteta i poslanja kojeg je dobio od svog nebeskog Oca. Svaki koji spozna da je istina evanđeoskog navještaja uistinu ona koja nadahnjuje i izgrađuje, taj je u isto vrijeme prijatelj Istine, koju naviješta Sin Božji koji donosi jedinu slobodu. Jedino Isus, odnosno jedini Istiniti koji naviješta Istinu pisanu velikim slovom donosi konačnu slobodu čovjeku – omogućuje mu slobodu i oslobođenje od svakoga zla i grijeha i daje mu snagu da se kao potpuno slobodan, čovjek može svidjeti Bogu i biti od njega ljubljen. Svaki koji je spreman biti od Isusa poučen, prije ili kasnije dolazi do spoznaje punine njegove istine koju on naviješta. Iz cjelokupnog Isusova evanđeoskog navještaja poznato nam je da većina pismoznanaca i farizeja nisu bili spremni napraviti taj zaokret u životu, jer nisu željeli od Isusa biti poučeni. Kao učitelji i tumači zakona smatrali su da svako tumačenje Božje riječi i njegovih zakona s njima počinje i završava, te da im nitko drugi tko nije iz njihova okruženja nema pravo ništa govoriti ili savjetovati. Stoga su ostali zatvoreni Isusovom navještaju njegove Istine. Poznato nam je i Pilatovo pitanje Isusu tijekom suđenja – Što je istina? – jer je i on sam smatrao da istinu može formirati onako kako želi i hoće, upravo po snazi autoriteta i vlasti. Svi ostali koji su njemu podređeni moraju prihvatiti i njegovu istinu, slagali se s njome ili ne. Svaki koji prihvati Isusovu Istinu može živjeti slobodno bez pritiska i straha i više nije usamljen jer mu začetnik same Istine, Bog, daje novu snagu. U biblijskom poimanju za Boga se kaže da je on Istina jer je on onaj koji je uvijek i trajno vjeran svojim obećanjima. Bog želi da svi oni koji su stvoreni na njegovu sliku budu dionici njegove Istine. Isus želi također naglasiti da svatko tko koči pristup spoznaji istine koju on naviješta i tko ne želi spoznati tu istinu, iako je ona očita, čini težak grijeh, štoviše nalazi se u trajnom grešnom stanju. A tko se nalazi u trajnom grešnom stanju i nije spreman na promjenu, taj je zarobljen grijehom i ne može živjeti slobodno. Sloboda od grijeha se stječe jedino spoznajom Isusove istine koja opet pomaže da se oslobođeni ne vraća ponovo u ropstvo grijeha. Isus je konačno oslobodio od grijeha i smrti sve one koji vjeruju u njega i nasljeduju njegovu istinu. Iako su se Židovi nazivali potomcima Abrahamovim, koji je bio vjeran Božjoj Istini, Isus im otvoreno prigovara da svojim postupcima odbijanja Istine koju on naviješta nisu istinski Abrahamovi nasljedovatelji. Njegovi istinski nasljedovatelji trebaju biti spremni činiti sve ono što Bog od njih traži, na način kao što je to i njihov praotac Abraham činio i bio spreman učiniti. U ovom slučaju Židovi su trebali u potpunosti prihvatiti Isusovu ponudu spasenja, a oni su to odbili. Židovi su bili svjesni da im je Bog otac koji se za njih brine, ali djelima odbijanja Isusove poruke, odbijaju njegova Sina koga je on poslao. Otpor prema Isusu je toliko negativan da ga se žele riješiti tako što će ga ubiti i na taj način u konačnici ušutkati.
Poruka današnjega Evanđelja je svevremena i odnosi se i na sve koji se diče Isusovim imenom i pripadnošću kršćanskom krugu njegovih nasljedovatelja i učenika. Unatoč svim protivljenjima i ponudama današnjega svijeta, pozvani smo prihvatiti Isusovu istinu u cjelovitosti te poput ruskog pisca Dostojevskog reći: “Kada bi mi netko mogao dokazati da je Krist izvan istine, i kada bi istina zbilja isključivala Krista, ja bih izabrao ostati s Kristom, a ne s istinom. Bez Krista sve odjednom postaje odvratno i grešno. Pokažite mi nešto bolje od Krista!”

Don Davor Berezovskid