Ponekad dijete držeći se za majčinu ruku u nekom velikom trgovačkom centru, ukoliko primijeti u nekom izlogu igračku koja ga očara, ostavlja majčinu ruku i zagleda se u ono što bi želio imati. I onda kada nakon nekog vremena primijeti da se udaljio od majke, pustivši njezinu ruku, počinje plakati i trčati prema njoj pitajući se zašto ga je ostavila. Ne shvaća da se sam udaljio od nje zbog jedne igračke koja mu je zapela za oči.
Upravo takvi smo i mi ljudi prema Bogu. Poput majke i djeteta. Kada nas nešto u ovom svijetu privuče, ostavljamo njegovu ruku i polazimo za nekom “igračkom” koja bi trebala zadovoljiti naše srce. Ali ubrzo trčimo za drugom, trećom, četvrtom, stotom igračkom i nikako da se smirimo. Ne može nas zadovoljiti nešto što nam ne može pružiti ljubav. Jedini koji nam može dati onu pravu utjehu i ljubav jest Bog.
Zato kada ideš kroz život i kada izabireš ljude, stvari, iskustva kojima ćeš biti okružen, ne udaljavaj se od Boga, jer sve ono što izabereš brzo će ti dosaditi, jer svaki sjaj ovoga svijeta brzo prolazi. Kao i djetetu koje svaku igračku nakon nekog vremena odbaci i misli da će s ovom novom biti potpuno druga priča. Jedina prava priča tvoga života ide s Bogom, u svim ostalima izgubit ćeš jer će te zarobiti ili neke stvari koje želiš imati, ili ljudi koji žele imati tebe.
Kojim god putem išao ostavi prostora za Boga uza sebe jer svaki tvoj cilj koji bude ostvaren bez njega brzo će ti prestati značiti. Jedini pravi put kojim možeš ići je On, svi ostali putovi su stranputice.
Zato kada u tvojim očima zablistaju različite stvari i kada zamute tvoj pogled, shvati da je to blještavi sjaj koji veoma brzo prolazi. Jedino svjetlo koje nikada ne će proći jest njegovo svjetlo, samo će ti ono omogućavati da ideš naprijed kroza život.
Mario Žuvela
Izvor: Crkva na kamenu/Duhovnost.net
