U početku korizmenoga vremena mi u vjerničkom razmišljanju i kršćanskom djelovanju govorimo o trostrukoj borbi:
Prvo, suzbijamo požudu tijela, krotimo svoje strasti, odričemo se ovoga svijeta.
Drugo, suzbijamo požudu očiju. Ne dopuštamo da: „kud oči, tud i pamet“; potrebno je da gospodarimo svojim pogledom.
Treće, borimo se protiv oholosti života, odričemo se svoga „ja“.
To su upravo tri područja gdje redovnici i redovnice evanđeoske savjete pretvaraju u svoje osobne zavjete: Čistoću srca, Siromaštvo tijela, Poslušnost pameti.
Ove Liturgijske godine C korizmeno se vrijeme – Čista srijeda ili Pepelnica – otvara Matejevim Evanđeljem (6,1-6.16-18), gdje Gospodin Isus govori o novom religioznom tropletu: Milostinji, Molitvi i Postu. Isus nas poučava na koji način ne bismo smjeli davati milostinju, kako se ne bismo smjeli moliti Bogu i kako ne bismo smjeli postiti. A onda božanski obrazlaže kako se ispravno daje milostinja, kako se ispravno moli Bogu i kako se ispravno posti da nas Bog usliši.
Milostinja – Kako se ne daje milostinja:
Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću (Mt 6,1-2).
Milostinja se odnosi na bližnjega, općenito na drugoga. Zanimljivo je da u hebrejskom jeziku riječi „pravednost“ i „milostinja“ imaju isti pojam: tsedakah – odatle i domaća riječ u BiH – turcizam – „sadàka“, tj. milodar, milostinja, dobročinstvo, donacija, dar potrebnomu. U Tobijinoj knjizi arkanđeo Rafael govori i ocu Tobitu i sinu Tobiji:
„Dobra je molitva s postom, s milostinjom i pravednošću…. Bolje je dijeliti milostinju nego skupljati u hrpe zlato. Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha“ (Tob 12,8-9).
Milostinja stoji na prvom mjestu od svih religioznih djela. Pa i u Matejevu Evanđelju, koje prenosi Isusove riječi, ona je na prvom mjestu.
Gospodin najprije kazuje kako se ne daje milostinja. Isus poučava da se ne daje milostinja onako kao što to čine farizejski hipokriti – glumci i licemjeri – koji dijele milostinju tako da trube u sinagogama i na ulicama da bi ih drugi vidjeli, kako bi ih hvalili. I kakva im je onda plaća na ovome, a kakva na drugom svijetu, gdje Otac nebeski poravnava račune?
Kako se daje milostinja:
Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti! (Mt 6,3-4).
Isus veli da se milostinja daje u skrovitosti, daleko od pogleda ljudi, odnosno „da ne zna ljevica što čini desnica“. Da ne brojiš one papirnate i da ne govoriš sabiratelju milostinje: bez kusura! Da budeš otvorena dlana, širokih rukava, nestisnuta oka, otvorena srca. Takva darovatelja nagrađuje Otac nebeski koji vidi. I to će ti dobro biti uzvraćeno u zdravlju duše i tijela, u vjeri srca i duha, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Molitva – Kako se ne moli:
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću (Mt 6,5).
Molitva se odnosi na Boga. Korizma je vrijeme u kojem treba pokazati koliko imamo ljubavi prema Bogu, koliko potrebe za Bogom, koliko vremena za Boga, koliko ga smatramo Ocem svojim na nebesima. Ako se molimo samo da nas drugi vide i da nam se dive, primili smo svoju plaću za takvo licemjerno moljenje.
Kako se ispravno moli:
Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti (Mt 6,6).
Ispravno se molimo ako uđemo u skrovitost, u svoju sobicu, u ispovjedaonicu, u skrovitiji dio crkve i govorimo Bogu kakvi smo, što smo, ako izražavamo čin kajanja, klanjanja, molitve i pokore. Otac naš, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će nam i javno i skrovito. Jer nitko nam ne može tako uzvratiti, nadavati, kao Bog. I nitko nam ne može tako naoduzimati kao Bog! Jesmo li toga svjesni? I sve što imamo i jesmo – od Boga je dar!
Post – Kako se ne posti
I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću (Mt 6,16).
Post se odnosi na samoga sebe, tj. post pokazuje koliko svatko od nas može gospodariti svojim strastima, požudama, da nas ne preplave glavni grijesi: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i pilu, srditost, lijenost. Ne smijemo ni postiti poradi drugih, kako bi nas vidjeli i kako bismo se prikazali velikim isposnicima, pokornicima, svetcima barem u njihovim očima. Plaća je za takav licemjerni post – prazna nagrada, pljesak ljudi. A ljudi ko ljudi: komentiraju tako da te jedni hvale, a drugi kude.
Kako se posti:
Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti (Mt 6,17-18).
Postiti treba tako da pokažemo koliko ravnamo jezikom da ne zborimo uzaludne, isprazne, besmislene i nepristojne riječi; da ravnamo želudcem da nas iće i piće ne smlavi; da očima ne gledamo svakakve nedoličnosti; da ušima ne slušamo svakakve budalaštine; da srcem ne žudimo što nam ne pripada, ne koristi i u konačnici ne treba; što nas ne očovječuje i ne bogati u Bogu… Postimo, dakle, u skrovitosti da drugi gotovo i ne primijete da postimo. Samo će nam tako Otac naš, koji vidi u skrovitosti, uzvratiti na nebesima.[1]
*Najljepši primjer darežljivosti jest sam Isus Krist. Sv. Pavao piše Korinćanima: „Tà poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“ (2 Kor 8,9). Gospodine Isuse, koji si radi nas ljudi postao siromašan, „oplijenio“ samoga sebe (Fil 2,7), učini da se kroz ovu Korizmu tvojim siromaštvom obogaćujemo!
[1] Vidi W. Barclay, The Gospel of Matthew, vol. 1, Edinburgh, 1972., str. 177-197 i 234-240.
msgr. dr. Ratko Perić
Izvor: Crkva na kamenu/https://www.vjeraidjela.com/
