L’Osservatore Romano, 29. studenoga 2019., str. 5.
Draga braćo i sestre! U srcu kršćanskih gradova Marija je nježna i ohrabrujuća nazočnost. Svojim diskretnim stilom svima daje mir i nadu u sretnim i tužnim trenutcima postojanja. U crkvama, u kapelicama, na zidovima zgrada: slika, mozaik, kip podsjeća na Majku koja stalno bdije nad svojom djecom. I ovdje, na Španjolskom trgu, Marija je visoko uzdignuta, kao da bdije nad Rimom.
Što Marija kaže gradu? Na što sve podsjeća svojom nazočnošću? Podsjeća na: “gdje je obilovao grijeh, preobilovala je milost” (Rimljanima 5,20) – kako piše apostol Pavao. Ona je Bezgrješna Majka koja ponavlja također današnjim ljudima: ne bojte se, Isus je pobijedio zlo; pobijedio ga u korijenu, oslobađajući nas od njegova gospodstva.
Koliko nam je potrebna ova radosna vijest! Svakoga se naime dana u novinama, na televiziji, na radiju, zlo prepričava, ponavlja, pojačava, privikavajući nas na najužasnije stvari, čineći nas neosjetljivima i, nekako, opijenima, jer ono negativno nije u potpunosti očišćeno, iz dana se u dan množi. Srce se stvrdne, a misli potamne. Zbog toga gradu je potrebna Marija koja nam svojom nazočnošću govori o Bogu, podsjeća nas na pobjedu Milosti nad grijehom i potiče nas da se nadamo čak i u najtežim ljudskim situacijama.
U gradu žive – ili preživljavaju – nevidljive osobe koje svako toliko odskoče na naslovnicu ili na TV ekrane i iskorištavaju se do posljednjega trenutka, sve dok vijest i slika ne privuku pozornost. To je izopačen mehanizam, kojemu se nažalost teško odupirati. Grad te ljude najprije skriva, a zatim izlaže javnosti. Bez milosrđa ili s lažnim milosrđem. Postoji, međutim, u svakom čovjeku želja da bude prihvaćen kao osoba i smatran svetom zbiljom, jer je svaka ljudska povijest sveta povijest i zahtijeva najveće poštovanje.
Grad, draga braćo i sestre, jesmo svi mi! Svaki pridonosi svomu životu i svomu moralnom ozračju, bilo dobro ili zlo. U srcu svakoga od nas prolazi granica dobra i zla i nitko od nas ne smije prisvajati pravo suditi drugima, nego radije svatko mora osjećati dužnost da se poboljša! Masovni mediji teže da se uvijek osjećamo “gledateljima”, kao da se zlo odnosi samo na druge, a kao da se određene stvari nama nikada ne bi mogle dogoditi. Umjesto toga, svi “glumimo”, a i u zlu i u dobru naše ponašanje ima utjecaja na druge.
Često se žalimo na onečišćenje zraka, tako da se na nekim mjestima u gradu ne može ni disati. Istina je: potrebno nam je zalaganje svih da grad učinimo čistijim. Pa, ipak, postoji još jedno zagađenje, manje osjetilima primjetljivo, ali jednako opasno. Riječ je o zagađenju duha; to je ono što na našim licima umanjuje osmijeh, što nas čini bezizglednijima, što nas nagoni da se ne pozdravljamo, da ne gledamo jedni drugima u oči… Grad je sastavljen od vanjskih lica, ali nažalost, kolektivna dinamika može nas natjerati da ne primjećujemo njihovu dubinu. Sve gledamo površinski. Ljudi postaju tijela, a ta tijela gube dušu, oni postaju stvari, bezlični predmeti, zamjenjivi i potrošni.
Marija Bezgrješna pomaže nam da ponovo otkrijemo i obranimo dubinu osoba, jer u Njoj postoji savršena prozirnost duše u tijelu. Čistoća je u osobi, u smislu da su duh, duša i tijelo u Njoj potpuno usklađeni jedno s drugim i s voljom Božjom. Gospa nas uči da se otvorimo Božjem djelovanju i gledamo druge kako ih On vidi: počevši od srca. I da na njih gledamo milosrdno, s ljubavlju, s beskonačnom nježnošću, posebno na one koji su najusamljeniji, prezreni, iskorištavani. “Gdje je obilovao grijeh, preobilovala je milost.”
Želim javno odati počast svima onima koji u tišini, ne riječima, nego djelima, nastoje prakticirati taj evanđeoski zakon ljubavi koji svijet pomiče naprijed. Mnogo ih je, čak i ovdje u Rimu, i rijetko se o njima izvješćuje. Muškarci i žene svih dobnih skupina, koji su shvatili da ničemu ne služi osuđivati, žaliti se, tužakati, nego da je bolje odgovoriti na zlo dobrim. To mijenja stvarnost; ili bolje rečeno, mijenja osobe i, dosljedno, poboljšava društvo.
Dragi rimski prijatelji, i svi vi koji živite u ovome gradu! Dok smo zaokupljeni svakodnevnim poslovima, poslušajmo Marijin glas. Poslušajmo njezin tihi, ali hitni poziv. Ona svakomu od nas kaže: gdje je obilovao grijeh, neka uzmogne preobilovati milost, počevši upravo od vašega srca i od vašega života! A grad će biti ljepši, kršćanskiji, ljudskiji.
Hvala Ti, sveta Majko, na ovoj poruci nade. Hvala Ti na tihoj, ali rječitoj nazočnosti u srcu našega grada. Bezgrješna Djevice, Spase Rimskoga naroda, moli za nas!
Izvor: Crkva na kamenu
