Svetkovinu Krista Kralja neminovno prati i slika Posljednjega suda. U stvari sva se povijest spasenja odvija između dva Isusova dolaska na zemlju: Prvi put dolazi Sin Božji na zemlju u liku djeteta, čudesno se začinje i rađa kao najmanji i najsiromašniji od svih rođenih: kuća mu štalica, postelja mu slamica, kolijevka mu jaslice. Prate ga znakovi: čudesna zvijezda, Herodov mač, bijeg preko granice. Drugi dolazak bit će tek pravi: kraljevski.
Od biblijskog opisa do današnjih dana ljudi se trude kako bi taj njegov Drugi dolazak pravo dočarali: na platnu, u pjesničkom izričaju, glazbenim djelima. U velebnim bazilikama, od Četvrtoga već stoljeća naovamo, nakon rimskih progona i davanja slobode kršćanima, pojavljuje se Isus Krist kao Sudac, Svevladar – Pantokrator, izrazito je istaknuta njegova moć, veličanstvo. U Srednjem vijeku umjetnici povezuju Matejevu prispodobu s apokaliptičkim slikama: Isus je Sudac usred sedam svijećnjaka, u desnoj mu ruci sedam zvijezda, a iz usta mu izlazi oštar mač dvosječac (A. Dürer, 1498. prema knjizi Otkrivenja).
Jedni pokazuju više razumijevanja za one s desne strane, pravedne, spašene; drugi pak više oštrine za one lijeve, osuđene. Sav biblijski opis ratova, buna, potresa, krvi, stradanja i na kraju trijumfalan dolazak Kralja i Sud kao posljednja točka na sva zbivanja na ovoj planeti od prvoga do posljednjeg Adama veliki je Michelangelo veličanstveno i u svim detaljima ovjekovječio u svojem remek-djelu, Posljednjem sudu u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu.
Značajan je prikaz Isusa sudca, koji u lijevoj ruci ima mač, a u desnoj drži ljiljan. To se može vidjeti osobito na jednom kamenom reljefu crkve u Wittenbergu. U biblijskom govoru mač označuje nemir, razdor, rat, pustošenje, propast. Tako je mač slika svih onih događaja koji će pratiti Posljednji Kristov dolazak. Mač u Kraljevoj ruci znači pobjedu i sud onima koji su ga izdali. Okrenuli na drugu stranu. Ljevaci. Ljiljan se opet spominje u Bibliji, kasnije i u kršćanskoj Predaji, kao znak pravednosti, čistoće, nevinosti. I tako na Dan suda lijevi će ugledati mač kao znak pogubljenja, a desni ljiljan kao znak dobra i čestita života i znak novoga i ljepšega života u vječnom kraljevstvu.
Jedan zatočenik iz Sibira piše:
“Tražio sam Boga i izmakao mi je.
Tražio sam svoju dušu i nisam je našao.
Tražio sam svoga brata, i onda sam našao sve troje:
I Boga, i dušu, i brata.”
U bližnjemu otkriti brata, u potrebnomu otkriti Krista, koji nam dolazi uvijek negdje ususret, kada ga možemo stvarno susresti, podvoriti, ugostiti, prihvatiti, time potvrđujemo svoje kršćanstvo, time se opredjeljujemo već ovdje pod suncem za stalan hod s Kristove desne strane. A to je jedina sigurnost, jedina garancija, da u Kristu, na kraju svega događanja i ljudskoga stradanja ne ćemo vidjeti sudca, nego Božanskoga brata, Prijatelja, Spasitelja.
Izvor: Crkva na kamenu
