U trenutku kada Gospodin šalje anđela Gabrijela Mariji u Nazaret, ona je iznenađena tim susretom i riječima koje su bile izgovorene. Anđeo pozdravlja vrlo znakovitim pozdravom: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Marija je zbunjena njegovim pozdravom i željom da ostane u Božjoj prisutnosti, to jest da se ne smete, već da nastavi biti u Gospodinu koji ga je poslao kao svoga glasnika da joj otkrije svoje naume i nesaglediva otajstva svoga života. Ali ne samo da joj otkriva svoje naume, već joj objavljuje da njegovi naumi imaju veze i s njom, to jest da računa s njezinom suradnjom. A njegovi sveti naumi su naumi utjelovljenja njegova Sina koji je trebao biti iz loze Davidove i zasjesti na prijestolje Davida, oca njegova. Uz to, što se tiče njegovih nauma s njome, rečeno joj je da je našla milost u Boga te da će ona biti ona koja ima započeti i roditi onoga koji će ujedno biti i Sin Svevišnjega. I na samom završetku, nakon što je anđeo objasnio kako se ima dogoditi ovo veliko otajstvo, Marija je prihvatila ponijeti teret ove nove odgovornosti koju joj Gospodin stavlja na leđa: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“
Marijina spremnost
Marija je spremno prihvatila služiti Bogu i izvršiti njegov sveti plan. Ali njezina spremnost nije samo na razini odgovora i izgovorenih riječi. Njezina spremnost je prije svega pripravnost života. Jer je bila puna milosti, bila je spremna izvršiti što Bog od nje očekuje. A puna milost je značila i da je puna poniznosti, osoba potpuno prema Bogu okrenuta i na Boga oslonjena. Marija je bila toliko ponizna da nikada nije ni razmišljala o tome koliko je sveta i uzvišena. U njezinim očima samo je Bog bio svijet i uzvišen, a čovjek je pred njim trebao biti skroman i jednostavan, svjestan njegove veličine i svoje malenosti. Zato nije ni pomišljala diviti se sebi, niti razmišljati o tome da je dostojna svake pohvale i divljenja, premda je znala nakon anđelova navještenja da će je „svi naraštaji zvati blaženom“. Ali znala je da je neće zvati poradi nje same, već poradi njezina služenja Bogu koji je blažen i koji je poslao po njoj na svijet svoga Sina – Blaženika koji nas je poučio blaženu životu.
No upravo jer je Marija isključivo mislila na Boga i njega razmatrala, dosegnula je najveći mogući stupanj savršenstva i uzvišenosti, a to je da joj se i anđeli dive i klanjaju. Zato je i anđeo Gabriel pozdravlja pun poštovanja i vrlo biranim riječima. Zato pazi da se ne zbuni i ne ustraši, već je potiče da ostane u Božjoj prisutnosti, u stavu klanjanja i molitve. Marija tako ostaje u stavu spremnosti da ispuni Božji naum. U jednom trenutku ne gubi niti malo od punine milosti koju posjeduje te tako zadržava ne samo načelni stav, već i na vrlo konkretan životni način zadržava sve predispozicije i sve stečene darove da se može izvršiti Božji naum i poslanje koje joj je namijenio po navještenju.
Marijino služenje
Uza spremnost da izvrši Božje naume, Marija zna da Božji naumi pretpostavljaju služenje, a ne gospodovanje. Jer i sam Bog ne gospoduje nad čovjekom, već mu služi te tako ni nju nije moglo zapasti da drugačije bude na raspolaganju i da provodi njegove naume, već služeći. Zato je u svojoj poniznosti razvijala posvemašnji osjećaj služenja Bogu i poniznog provođenja njegove svete volje. Imala je osjećaj savršene pripadnosti njemu, što joj je davalo životnu sigurnost i stabilnost, te snagu služenja. Živjela je tako da nije razmišljala o sebi i svojim privatnim interesima, već o njemu i provođenju njegovih svetih spasenjskih nauma.
U tom duhu njezino srce bilo je slobodno, čisto od zemaljskih težnji i želja. No nije bilo prazno, jer to ne bi bilo dostatno. Naprotiv, bilo je puno nebeskih težnji i nastojanja, što je jednako neophodno kao i očistiti ga od zemaljskih. Bilo je puno milosti i Božjih darova bez kojih ne može biti službenica koja ostvaruje njegov božanski naum utjelovljenja. Marija je bila cijela uronjena u razmatranje neba da je Boga donijela na zemlju. Sve njezine težnje bile su usmjerene prema nebu, a ostvarene već na zemlji. Sva zaštićenost njezina duha bila je prema nebeskoj uzvišenosti kojom je obdarila ljudski rod. Upravo takav stav i takvo traženje se očekuje i od nas, koji smo zahvalni Majci Mariji za dar i primjer služenja Bogu. Duša koja je usmjerena na Boga i koja je zaštićena prema njemu živi neponovljivim životom, odiše svetošću i u poniznosti provodi božanske naume spasenja.
prof. dr. don Ivan Bodrožić
Izvor: Crkva na kamenu/https://www.vjeraidjela.com/
