Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: “Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?” Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!” (Mt 9,14-15)
Nalazimo se na početku korizmenoga vremena i upravo u ove dane Crkva preko liturgijskih čitanja stavlja pred nas i govor o postu, odnosno o pravom smislu posta. U evanđelju se susrećemo s optužbom farizeja i učenika Ivana Krstitelja kako Isus i njegovi učenice ne poste, odnosno kako tim svojim činom krše još jednu odredbu Mojsijeva zakona. Isusu i njegovim učenicima na taj se način prigovara da nisu dosljedni u vršenju vjerskih propisa, što se zapravo izjednačavalo i s time da nisu ni dosljedni vjernici. A tko nije dosljedan u vjerskom životu, po naučavanju farizeja i pismoznanaca, taj je sablazan bližnjima i mora biti upozoren.
Iz Isusova života i javnog djelovanja česti su susreti i rasprave farizeja i pismoznanca, u kojim su oni kao Učitelji zakona upozoravali Isusa na “njegove nedosljednosti” i kršenja propisa. Isus kao odgovor na njihove optužbe u današnjem susretu uzima još jednu sliku iz svakodnevnoga života – događaj svadbene gozbe. A na svadbenim svečanostima svi se raduju i svi su sretni. Isus sebe uspoređuje sa zaručnikom. Na njemu su se ispunila mesijanska obećanja koje su naviještali svi proroci. Bog je postao čovjekom i približio se svim ljudima. Isus želi naglasiti da zbog Božje blizine svi ljudi trebaju biti radosni i sretni, i tu onda nema mjesta za post i odricanje. Bog je u Isusu Kristu pohodio svoj narod te u tom milosnom vremenu ne priliči činiti trapljenje i pokoru. Jednom kada Isusa ne bude, kada sjedne s desna Ocu, započinje istinski post i žeđ za Bogom i njegovom blizinom.
Nalazimo se u vremenu kada zaručnik Isus Krist nije s nama na vidljiv način. Stoga je vjernik upravo sada pozvan postiti. Kroz naše odricanje u postu sa zahvalnošću se sjećamo Kristova djela otkupljenja i njegove muke i smrti na križu, te tako na skroman način žeđamo za dobrotom u svom životu i životu bližnjih. Odricanjem i postom snažimo svoju volju za vršenje dobrih djela i pomoć bližnjima. Vrijeme korizme, u kojem se nalazimo, poziv je svima i na obraćenje srca. Programu obraćenja srca pripada upravo i post. Temeljni smisao i motiv posta što ga Crkva preporučuje, osim poziva na odricanje od hrane, trebao bi biti ljubav i milosrđe. I naš odnos prema Bogu je odnos prema voljenoj osobi. Osim molitve kao temeljnog čina vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim činom vjere. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom. Upravo radi tog usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne, želimo li ostvariti svoj život prema Božjoj volji. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu. Post je, nadalje, od prvih početaka Crkve, bio motiviran i ljubavlju prema bližnjima. Post ne smije biti nikada mučenje samoga sebe bez nekog konkretnog cilja. Uzalud je postiti i odricati se hrane, samo da bi uštedjeli, a onda taj novac potrošili na nepotrebne stvari. Kad poste, vjernici to čine kako bi tim činom prištedjeli novac koji će moći odijeliti za one koji su potrebniji. Velika je razlika između čovjeka koji se odriče slatkiša kroz korizmu zato da bi smršavio i čovjeka koji se odriče slatkiša zato jer želi te iste slatkiše pokloniti nekom djetetu u potrebi. Time post postaje čin kojim se Bog proslavlja jer je učinjen iz ljubavi prema njemu, a istodobno je i najkonkretniji čin djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Tek kada se plodovi posta i odricanja nesebično daruju drugima, naša vjera i ljudskost dolaze posebno do izražaja. Proroci će reći da je Bogu upravo takav post po volji. Kroz post i pokoru potrebno se vježbati i u izbjegavanju osobnih poroka, te tako dobiti snagu za ustrajnost u dobrim odlukama, svakoga dana. No, ako i odmah ne uspijemo, ne smijemo se pokolebati, nego i dalje kroza život se boriti i truditi donositi pozitivne odluke koje će biti na korist nama samima ali i bližnjima na putu prema kršćanskom savršenstvu.
Don Davor Berezovski
