“A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi” (1 Pt 5,10).
Ponekad usred nevolja i uobičajenih stresova svakodnevnoga života, možda vapimo: “Koliko još dugo, Gospodine? Ne mogu vidjeti ništa osim današnje boli. Što sutra donosi? Hoćeš li biti i u toj nevolji?”
Ovo je pitanje sasvim žurno, budući da je Isus rekao: “Svi će vas mrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen” (Mk 13,13). Drhtimo na pomisao da ne budemo “od onih koji otpadaju na propast” (Heb 10,39). Ne igramo igrice. Trpljenje je strašna prijetnja vjeri u buduću Božju milost.
Stoga je divno čuti Petrovo obećanje potlačenim i umornim kršćanima: “A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi” (1 Pt 5,10).
Sigurnost da ne će odlagati i dopustiti da trpimo više nego što možemo podnijeti, da će ukloniti nedostatke koje oplakujemo, te da će zauvijek zaustaviti ono što se toliko dugo klima – ta sigurnost dolazi od Boga “svake milosti”.
Bog nije Bog neke milosti – poput zastarjele milosti. On je “Bog svake milosti” – uključujući beskonačnih, neiscrpnih zaliha buduće milosti, pomoću kojih moramo izdržati do kraja.
Vjera u tu buduću milost, ojačana sjećanjem na proteklu milost, jest ključ za ustrajanje na uskom i tijesnom putu koji vodi u život.
Izvor: Crkva na kamenu/http://www.novizivot.net/
