Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.” Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.” I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio (Mk 1,29-39).
Poznato nam je da je Isus redovito kao i svaki drugi pobožni Židov boravio svake subote u sinagogi. Redovito je čitao i tumačio pročitani ulomak iz Riječi Božje ili je slušao čitanje i tumačenje drugih muškaraca koji su na to imali pravo. Nakon uobičajene molitve odlazi sa svojom pratnjom u kuću kod punice Šimuna Petra u Kafarnaumu kako bi se malo povukao u osamu i odmorio, jer nije imao vlastite kuće. Evanđeosko izviješće nam jasno kazuje da je Petar u to vrijeme bio oženjen. Nalazimo se u još jednoj situaciji kada Isus pomaže bolesnoj osobi u njezinoj nevolji. Njezina bolest nije bila bezazlena, vjerojatno se radilo o jednom obliku malarije ili žutice gdje je nemoć kod bolesnika bila izražena u tolikoj mjeri da nisu mogli obavljati svakodnevne dužnosti. Ovo Isusovo ozdravljenje označavalo je posebnu gestu prema jednoj ženi jer su često kod Židova žene i bolesni smatrani manje vrijednima, a zbog njihove nemoći u bolesti i beskorisnima. U Evanđelju je vidljiva i briga Isusovih pratitelja za ženu u nevolji, stoga se i obraćaju Isusu i pokazuju mu bolesnicu s nadom da će joj uistinu pomoći, na isti način kako su se više puta i sami osvjedočili vlastitim očima na sličnim slučajevima. Zbog ženine bolesti osjećaju i nedostatak njezina korisnog rada u kućanstvu, osobito kada je gladne i žedne goste trebalo poslužiti.
Za ovo čudo se može reći da se dogodilo bez velike prisutnosti narodne mase, daleko od javnosti jer prilikom ozdravljenja Petrove punice bilo je prisutno samo nekoliko Isusovih učenika od povjerenja. U maloj skromnoj kućici Isus pokazuje svoju božansku moć. Ne izgovara niti jedne riječi, nego bolesnicu samo prima za ruku. Pomaže joj se pridignuti jer je toliko puta bolesnicima u njihovoj bolesti barem malo lakše kad im netko pomogne pridignuti se iz ležećeg položaja u sjedeći. Svojom gestom blizine i ljubavi, Isus ne pomaže bolesnoj ženi da samo nakratko promijeni položaj, nego čini čudesni zahvat potpunog ozdravljenja od njezine bolesti, tako da se ozdravljena žena odmah mogla vratiti svojim redovitim dužnostima – posluživati im i dati svojim gostima zasluženu okrjepu. Petrova punica znala je na ispravan način iskoristiti dar ozdravljenja i počinje služiti drugima u dobru. Služiti drugima u dobru i pomagati im u njihovim nevoljama i potrebama želi i sam Isus. U večernjim satima u vrijeme kad se trebao odmarati bio je okružen različitim zahtjevima ljudi u potrebi. Ozdravljao ih je od raznih bolesti i što je još važnije, oslobađao ih je od moći Zloga.
Tek kada je čovjek slobodan od svakoga zla i grijeha, može se posvetiti služenju drugima. Svaka Isusova gesta kojima je pomagao ljudima u nevolji, bila je prožeta s čvrstim pouzdanjem u pratnju, vodstvo i dobrotu svoga Nebeskog Oca. Stoga mu se na tome uvijek zahvaljivao u bliskom i sinovskom odnosu kroz osobnu molitvu i zahvalu. Isus ne moli za samoga sebe nego za druge koji su u raznim potrebama i koji trebaju prihvatiti njega za svoga vođu i pomoćnika na životnom putu. Stoga želi propovijedati svima, bez iznimke i donijeti im svoje spasenje. Isus dolazi da ispuni misiju svoga nebeskog oca, propovijedajući im radosnu vijest spasenja, te želi služiti drugima. S druge strane traži da svaka osoba koja ga traži iskrena srca, prihvati Božju volju u svome životu i djelotvorno je provodi na izgradnju samih sebe i bližnjih oko sebe služeći jedni drugima.
Don Davor Berezovski
Izvor: Crkva na kamenu
