Čitanje svetog Evanđelja po Marku. U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri (Mk 6,1-6).
U evanđeoskim ulomcima rijetka su mjesta u kojima stoji zapisano da je Isus boravio u gradu Nazaretu, gdje je proveo najviše godina života prije nego što je započeo svoje javno djelovanje. I ovaj put evanđelist Marko ne navodi izravno da je Isus boravio točno u gradu Nazaretu, nego navodi izraz zavičaj. Današnje evanđelje predstavlja nam neobičan susret Isusa sa svojim sumještanima, među kojima je sigurno bilo i mnogo njegove rodbine, koji ga na šokantan način odbijaju, kao i sve njegove riječi koje im je uputio. Toliko puta je Isusova poruka od njegovih suvremenika bila odbačena i Isusove riječi su izazivale pobunu i otpor njegovih slušatelja. Prije nekoliko dana smo također mogli slušati, kako su mještani dekapolskih gradova, unatoč učinjenom dobročinstvu prema njihovom opsjednutom sugrađaninu, zamolili Isusa da napusti njihove krajeve jer njegova prisutnost i djelovanje, izaziva više štete negoli koristi. Sigurno su na sličan način razmišljali i sami Nazarećani, kada su slušali Isusovo propovijedanje. Budući da je izravno dirao i utjecao na njihove osobne savjesti, osjećali su se prozvanima u njegovim riječima, te ga stoga nisu mogli slušati, ni trpjeti njegovo prozivanje. Stoga im je bilo lakše da ga odbace i da se sablažnjavaju nad njegovim riječima, i u konačnici otjeraju, negoli spoznaju svoje pogreške koje im je Isus njima naočigled razotkrivao. Ali Isus nije činio ništa neobično, samo je čitao Riječ Božju iz svitka knjige, te ju je protumačio u duhu vremena u kojem se nalazio. Unatoč tomu njegovi slušatelji u sinagogi, nisu mogli prihvatiti da netko tko je do jučer s njima živio i radio, dijelio svakodnevni kruh, sada ih odjednom poziva na radikalnu promjenu života, na poseban način svega onoga na što su se navikli i što im je uobičajeno. S druge strane nisu nikako mogli shvatiti, kako sada jedan obični radnik, tesar može njima soliti pamet i pozivati ih na promjenu života. Kako je jedan neuglednik, a još k tome netko čija obitelj nije ni po čemu poznata, dao sebi za pravo da djeluje autoritativno, a k tomu ga nitko nije ovlastio za to da to što čini, može i smije činiti. Tesar mora cijeloga svoga života ostati u svome zvanju, i ne miješati se u stvari koje ga se ne tiču. U Isusu ne prepoznaju onoga koji to što čini, činu upravo po poslanju svog Nebeskog Oca, odnosno svojim Božanskim autoritetom. Sve su ovo razlozi zašto ne prihvaćaju Isusa, iako su vjerojatno i sami čuli da se s njime događaju čudesne i neobične stvari. Isus im nije onaj kojim se ponose, nego onaj koga se srame i žele ga se čim prije riješiti, te da u budućnosti više ne dolazi k njima jer im je njegovo ponašanje skandalozno. Njihova zavist je bila toliko jaka i izražajna, da nisu mogli podnijeti dobrotu drugoga, odnosno drukčijega od njih samih. Isusovi sugrađani nisu oduševljeni njegovom mudrošću, iako su mnogi o njemu pričali da nitko dosad nije tako govorio. Potpuno su bezosjećajni i na svjedočanstva mnogih bolesnih i nevoljnih, kojima je Isus pomogao i vratio ih u zajednicu i život. Isus koji poznaje sve namisli ljudskog srca, njima naočigled je prokazao njihovu vlastitu zavist i oholost kada je istaknuo: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«. Isus nije ni prvi ni posljednji prema komu se dogodio otpor bližnjih. To se događalo i prorocima prije njega, koji su isto tako ponajviše od svojih bližnjih doživljavali otpor, do te mjere da su od njih bivali i ubijani. I danas se proročki glas Crkve i njezinih službenika pokušava ušutkati od bližnjih, odnosno od današnjih slušatelja kojima je riječ Božja upućena. Kao opravdanje zašto se glas Crkve ne bi trebao poslušati navode se i razlozi grijeha i propusta Crkve i njezinih službenika u prošlosti i sadašnjosti. U Isusu su također njegovi sumještani možda prepoznavali neke od za njih „pod navodnim znacima njegovih propusta i mana“, stoga ga nisu prihvatili. I sami su imali mene zbog kojih nisu bili spremni na novost života. Svaki koji je spreman u potpunosti prihvatiti novost promjene vlastitog života i napraviti zaokret, spreman je prihvatiti i Isusovu poruku evanđelja koja je svevremena. Jer cjelokupno Isusovo božansko poslanje usmjereno je da privuče sve ljude k sebi. Odbiti Isusovu ponudu značilo bi odbiti i njegovu ponudu spasenja, zatvoriti sebi put koji vodi k spasenju, a to je upravo grijeh protiv Duha Svetoga koji se ne oprašta.
Don Davor Berezovski
Izvor: Crkva na kamenu
