Razgovor sa svetim Nikolom

Popularni Sveče, knjige nam drevne vele da si živio u davnim vremenima, eto tako davno da si stvarno više legenda nego stvarnost. Ali Te u Crkvi štujemo kao da si se onomadne oprostio od nas. Tvoje je ime, već prema pucima koji Te časte, često nadijevano djeci u obiteljima: Nikolaos, Nino, Nikita, Nikša, Nicolaus, Nick, Klaus, Niccolo, Mikula, Nika, Nikolina. Možda je to ime po učestalosti odmah poslije Ivana. Dopusti mi nekoliko prijateljskih pitanja a Ti za naše čitatelje, osobito one koji Te zdušno zazivaju, odgovori ono što nam je od duševne koristi.

Cnak: Dok sam pripremao ovaj razgovor, uočio sam da Te jednako štuju i katolici i pravoslavci, Istok i Zapad, Stari i Novi svijet. Jesi Ti mirski ili barski? Kojem rodu pripadaš?

Sv. Nikola: Za života bio sam najviše u Miri (u današnjoj Demri na obali Egejskoga mora) u Maloj Aziji na Istoku, a poslije smrti, od svršetka 10. stoljeća prenijeli su me na Zapad. Da mi smrtne ostatke nisu mornari digli i odnijeli u Bari, vjerojatno bi to učinili Mlečići u Veneciju. Tako sam po rođenju istočnjak, po štovanju i zapadnjak. U moje doba nije bilo diobe na katolike i pravoslavce. Bijaše jedna vjera – jedna ljubav, jedno srce – jedna duša.

Cnal: Redovito Te slikaju kao biskupa. Kako si postao biskupom?

Sv. Nikola: Da netko postane biskupom nije dosta samo da nekoga, uz druge, živi biskup predloži, da ga drugi biskupi preporuče, da kler dade svoj glas, da ga rimski Papa imenuje, nego ponajviše da Duh Sveti koji kruži iznad svih tih raznih ljudskih glava preko njih izvede svoje djelo. Duh Sveti vodi Crkvu po svojim valjanim biskupima i vrijednim svećenicima.

 Cnak: I koliko si godina biskupovao?

Sv. Nikola. Rođen sam u Patari, Liciji, oko 270. godine. Izabran po Božjoj volji biskupom Mire. Više godina biskup nego ne-biskup. Svjedok sam Dioklecijanova progona, ali mirna smrt nastupila je poslije 345., tj. poslije moje 75. godine života kada biskupi ionako idu u mirovinu.

Cnak: Pripisuju Ti velika i brojna čudesa: oslobodio tri vojnika, spasio skupinu mornara, očuvao zemlju od nevremena, pomogao putnicima – čak Te nazivaju Putnikom -, uskrisio tri klerika, ne znam sve ni napobrojiti.

Sv. Nikola: I sam znaš, moj velečasni, Bog čini čudesa, nitko drugi.

Cnak: Najpoznatiji si po darovima koje potajno i gotovo bezimeno donosiš, osobito djeci. Sva Te djeca radosno očekuju. Kako je nastala praksa da djecu obdarujemo za Tvoj Nikoljdan, 6. prosinca.

Sv. Nikola: Bila u mojoj biskupiji u Miri jedna jadna obitelj u kojoj su bile tri kćeri, sve tri udadbenice, a velike sirotice. Poštena obraza, a bez miraza. Da ne pođu krivim putem, jer im je to prijetilo, jednom naiđoh po noći ispred njihove kuće, i ubacih kroz otvor tri vrećice dukata. I uklonih se da me ne uhvate. Nisu te djevojke nikada doznale tko im je dao taj “miraz”. Bile su pobožne, sretno se udale i imale brojno i blagoslovljeno potomstvo.

Cnak: Mi smo u sjemeništu i u bogosloviji priređivali Nikolinje. Večernja priredba gdje se moglo reći svakomu sve, osobito profesorima i poglavarima, čak u nešto ismjehivačkom obliku. A nitko ne zamjera. Kakve to veze ima s Tobom?

Sv. Nikola: Možda i to ide u “darove”. Potreban je dar poglavarima i profesorima da im netko kaže istinu u šali. Da vide kakvi su i što studenti i gojenci misle i razgovaraju o njima. Onda im je najlakše da to sve poručuju preko mene. Ja sam ionako “legendarni”!

Cnak: Nemoj se, molim Te, ljutiti što u početku spomenuh legendarni. Htjedoh reći: čuveni, popularni. Nisam ništa loše mislio. Ima više crkava Tebi posvećenih. U Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj i Irskoj tisuću i pol, u Italiji bezbroj, samo u Rimu 85 crkava, kapelica i samostana. Zaštitnik si pravoslavne Grčke i Rusije. U katoličkoj Hrvatskoj brojne crkve i crkvice, u nas u Hercegovini također: u Dračevu, na Hotnju, u Kotezima, na Previši, u Rupnom Dolu… Kako dostigneš sve to štititi?

Sv. Nikola. Ima puno molbi na mom stolu. Da ti pravo kažem, ne gledam jesu li katoličke – pravoslavne, ćirilicom – latinicom, grčkim – arapskim slovima. Jednako ih čitam i ne razabirem po narodnim znacima. Tko se obraća s pouzdanjem i ljubavlju, toga nastojim preporučiti svemilosti Svemogućega. Bogu prenesem sve te molbe, a onda Bog s dušama dalje radi ono što ON smatra da je za njih najbolje.

Sveti Nikola, pomozi svojim darovima onima koji nose Tvoje ime, koji se Tebi obraćaju, osobama i narodima, Istoku i Zapadu! Čini i dalje čudesa putnicima i mornarima, poglavarima i profesorima, smanji svojim dukatima broj naših neženja i neka Ti je sretan Nikoljdan i Nikolinje!

———————–

Objavljeno u Crkvi na kamenu, 12/1995., str. 1.

Izvor: Crkva na kamenu