21. rujna

Sv. Mateju, apostolu i evanđelistu

O Tebi, Isusov apostole i evanđeliste, znamo vrlo malo. Ali i iz onoga neznatnoga znamo o Tebi vrlo mnogo. Malo znamo podataka o Tebi kao osobi. Puno znamo o Tebi jer nam je poznato kakvoj si se službi odao, tj. carinarnici. A iz Tvoga Evanđelja možemo zaključiti i na karakter sama pisca i na Tvoj odnos prema Kristu. Nas to najviše i zanima kao primjer kako bismo i mi trebali nasljedovati Spasitelja.

Najprije da poredamo ono što o Tebi kažu „sinoptici“:

Marko: „Prolazeći [Isus] ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu. ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim“ (Mk 2,14).

Luka: „Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: ‘Pođi za mnom!’ On sve ostavi, usta i pođe za njim“ (Lk 5,27).

Ti o sebi: „Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi na carinarnici. I kaže mu: ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim“ (Mt 9,9).

Iz uspoređivanja ovih triju evanđeoskih prikaza, vidi se da se spomenuti Levi zvao i Matej. Levi je izvorno židovsko ime, a Matej drugo, dodatno. Levi je bio sin Alfejev, veli Marko. A Ti dopisuješ da je jedan od apostola bio također sin Alfejev, a zvao se Jakov (Mt 10,3), kojega mi zovemo „mlađim“ da ga razlikujemo od „starijega“. Jesi li onda Ti bio brat toga Jakova Alfejeva? Ili polubrat? Uostalom Isus je već imao dva para rođene braće u svojoj družbi: Petra i Andriju, Jakova i Ivana. Mogao je imati i Tebe, Mateja, i Jakova mlađega, Alfejeve sinove.

Ali ono što zasigurno znamo i svi se u tome slažu jest to da si bio carinik, publicanus. Publicanus ne znači da je galilejska publika uživala u nekoj Tvojoj umnoj ili karakternoj vještini i da si Ti živio od toga publiciteta, nego da si javno, ponekad i prisilno skupljao, a kriomice brojio javne, carske novce i ovce. Kako je u Rimskome Carstvu bilo sto sedamdeset i sedam različitih naroda i zemalja, car, kako koje osvoji i pokori, tako udari „namet na vilajet“. Izabrao bi domaće ljude da mu skupljaju harač. Ti su haračlije smatrani pravim domaćim izdajnicima, veleizdajnicima.

Među svim pucima staroga svijeta nije bilo naroda koji je žešće mrzio carinike nego što su to bili Tvoji Židovi. Carinici su u židovskom puku pripadali kategoriji najgorih bandita: ubojica, odmetnika, razbojnika, nečistih ljudi. Carinici nisu mogli izaći na sud dati svjedočanstvo, niti u hram Bogu se pomoliti, osim negdje u dnu, za njih bijaše pregrađeno (a carinik stojeći „izdaleka“, veli sv. Lk 18,13), jer ono što pripada samo Bogu, tj. određen prilog, prinos, dug, porez, to su carinici dokinuli i stavili se u službu zemaljskoga cara koji se proglasio bogom! Po židovskom shvaćanju, carinici se nisu mogli pravo ni obratiti. A ako bi se slučajno neki i obratio, nije mu se smjelo vjerovati koliko se god uvijao i približio prvoj klupi. Smatralo ga se zabušantom, kamuflantom i kameleo­nom! (učili smo u zoologiji da su kameleoni gušteri koji pod utjecajem temperature, svjetla, gladi i straha mijenjaju boju kože: pa su čas crven-bijeli plavi, a čas plavi-bijeli-crveni, kako ih već oboji strah ili glad!). A brojni su carinici stvarno davali povoda da se o njima tako misli i zbori. Kada je skupina carinika nekim Božjim čudom došla Ivanu Krstitelju na rijeku Jordan, možda si i ti bio među njima, željni obraćenja i krštenja, pitahu ga što im je činiti: On im odvrati: „Ne utjerujte poreza više nego što je propisano“ (Lk 3,13).

Palestina u Tvoje doba bijaše razdijeljena u dvije političke cjeline. Judeja i Samarija, kao neka federacija uzajamno zavađenih Židova i Samarijanaca, pod izravnim protektora­tom ili prokuratorom rimskim, i napose Galileja koja bijaše pod Herodom Antipom, inače vazalom rimskim, neokrunjenim kraljem (usp. Lk 19,12.15). A Rimljani bi odredili, na primjer, Idumeja, Samarija i Judeja morale su godišnje platiti 600 talenata. A Galileja 300 talenata. Toliko se mora namiriti za Rim, a carinici što uberu viška, mogu međusobno podijeliti. I tu bi nastajala tučnjava i jagma. Tako su se carinici bogatili i navlačili na sebe narodno izopćenje.

Ti si, Apostole, bio u ovoj drugoj kategoriji omraženih carinika, ali ne u izravnoj službi Rima nego domaćega kvislinga Heroda Antipe u galilejskom Kafarnaumu, koji je bio podvrgnut Rimu, dakle granični carinik na putu od Damaska prema Sredozemlju.

Sasvim je moguće da si čuo za Isusa, za njegove propovijedi, čudesa, neizbrojiva i ekspresna. Pogotovo što si i sam mogao kontrolirati i Isusa ako bi se maknuo preko granice galilejskoga kraljevstva. Nemoguće je da i Tebi samomu nije sve to izgledalo sramotno i sablažnjivo. Proigrana egzistencija. I kada čitamo kako si na prvi Isusov zov, odmah, spremno, oduševljeno, gotovo bez razmišljanja, pošao s recepcije carinarnice, očito si već prebirao misli u svome srcu i sam priželjkivao vidjeti Isusa i s njime porazgovoriti i tražiti kakvo drugo životno rješenje. Pružila Ti se prilika da se s Isusom ne samo susretneš nego da Te Isus zovne i zaposli u svome evangelizacijskom poduzeću. To si Ti smjesta iskoristio. Nisi htio promašiti šansu. Učinio si neopozivu odluku. Ostavio si carinarnicu i pošao si za Isusom u stopu. Nisi se više ni okretao, ni vraćao, ni pozdravljao s ukućanima, ni priređivao svadbe, ni probao volove, ni pokapao mrtve, ni opraštao se od kolega. Ti si zaigrao na jednu kartu, onu Isusovu. I nisi izgubio. Samo veliki ljudi čine velike odluke.

Ti si u svojoj životnoj odluci postigao i pogodio tri cilja.

Očistio si svoje ruke. Ostavio si iza sebe staroga čovjeka, i zaplovio u novi svijet koji Ti se smiješio s Isusovih usana. Isusov poziv nije Ti se ukazao samo kao blagi zov u nove duhovne odnose, nego kao životni izazov. Od sada si mogao pogledati u lice svemu svijetu. Hoće Ti od sada egzistencija biti, ljudski gledano, nesigurnija, siromašnija, ali će Ti sigurno biti duševno mirnija i sretnija.

Izgubio si jedan posao, a našao si puno veći. Mogao si odlaziti u Grčku ili u Egipat na ljetovanje. Mogao si podignuti malo vikendice u Jopi, na Mediteranu. Ti si, međutim, napustio posao koji Ti je obećavao zemaljsko bogatstvo, razna socijalna osiguranja i profesionalnu karijeru. Ne, Ti si sve to napustio. Netko je duhovito, a istinito dodao: sve si i kod kuće i na carinarnici ostavio, ostavio si carinarinski stol, a s njega si uzeo samo olovku, kojom si inače sređivao carske poreze i račune. Olovku si ponio da napišeš Isusov životopis, Isusovo djelo, propovijedi, Logia. I napisao si Evanđelje, ono po Mateju. Veliko djelo – velik dar svjetskoj književnosti, svjetskoj povijesti, osobito ljudskoj savjesti i ljudskom spasenju.

Izišao si iz bezimenosti. Do Isusova poziva za Tebe su znale samo one obitelji koje si Ti posjećivao, koje su Te možda proklinjale. A otkako si promijenio službu, Tvoje će ime znati svako kršćansko dijete u prvom razredu osnovne škole a kamoli ne studenti na Teološko-katehetskom institutu. Tvoje se djelo proučava dvije tisuće godina na svim teološkim fakultetima i najvišim školama. Stotine tisuća seminarskih elaborata, magistarskih radnji i doktorskih disertacija napisane su o rečenicama, čudesima i prispodobama koje si Ti svojim ušima čuo i iz Isusovih usta prenio na pergamenu.

Sv. Luka dodaje da si odmah po pozivu priredio svečan objed Isusu: „Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih“ (Lk 5,29-32).

A ovaj nam poziv i odgovor nešto kaže i o veličanstvenu Isusu. Dok je prolazio onuda, ugleda Tebe. Isus i dok hoda, misli kako će učiniti nešto lijepo za Oca nebeskoga, za Njegovo Kraljevstvo. Isus uzima u svoju službu Tebe, talentirana čovjeka, koji zna sastaviti i staviti na papir ne samo tri rečenice nego tri godine Isusovih propovijedi i čudesa. Povjerava Ti veliku zadaću prenošenja Božje objave i blage vijesti ljudima. Pa da Isus nije imao oka primijetiti pravoga čovjeka pravih sposobnosti za pravu misiju!

Isus i danas hoda ovim našim gradom i župom i gleda u lice tolike mlade, na ulici, u školi, na korzu, alejom i avenijom. Ne hoda on osobno, nego je poslao tebe, velečasni, da ih zovneš onim istim zovom: „Pođi za Isusom! Uzmi svoje prirodne talente i instrumente i napiši jedno malo evanđelje od svoga života!“ Blaženi Mateju, sretan Ti današnji blagdan!

Izvor: Crkva na kamenu