“Isuse, uzdam se u tebe”, bila je tema posljednjeg u dugom nizu seminara posta molitve i šutnje, koji organiziraju Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Svete Obitelji sa sjedištem u Mostaru. Održan je u Duhovnom centru biskupa fra Paškala Buconjića u Bijelom Polju kod Mostara od četvrtka 13. do nedjelje 16. ožujka.
“Spomen je to na sveto trodnevlje”, kazala je s. Ljilja Pehar, koja je taj oblik duhovnih obnova započela 2011. godine. Održavaju se pet puta u godini. Zanimljivo je da im žele nazočiti svi naraštaji, tako da je i ovaj posljednji okupio podjednak broj mladih i onih zrelije dobi. Nekima teško padne post o kruhu i vodi sve dane, nekima šutnja, no svi na kraju izražavaju radost i zadovoljstvo novih iskustava, koja otvaraju i drukčije poglede na svijet, promjene u obiteljskim odnosima svjesni da se oko njih ništa nije promijenilo, ali oni više nisu isti. Uče ne prigovarati, opraštati – i nerijetko potaknuti obiteljsku molitvu. Također shvaćaju i neke druge vrijednosti, koje do tada nisu uočavali.
“Posteći, spoznala sam kako nisam zahvalna na hrani koju imam svaki dan i koliko je to bitno”, kazala je jedna mlada sudionica i dodala “Nisam mogla ni zamisliti koliko meni ovaj seminar treba. Shvatila sam riječi s. Ljilje – Kad ti uradiš što je u tvojoj moći ostalo prepusti Božjoj svemoći. Želim da Bog posloži moje želje, da Gospodin bude u svakom mom danu i da ljubav vlada u mom životu”.
“Kad se susretne Boga sve se mijenja”, kazala je s. Ljilja upućujući na Božju sveprisutnost, ljubav i svemoć te njegovo beskrajno milosrđe naglašavajući riječi “Isuse, uzdam se u tebe”. Slika Milosrdnog Isusa s tim ohrabrujućim riječima istaknuta je u dvorani u kojoj se razmatra Lectio Divina. Sudionici otkrivaju blizinu, ljepotu i širinu Božje Riječi, čime prekidaju svoju šutnju, koju sestra i tako naziva – šutnjom od nepotrebnog.
“U posljednje vrijeme imala sam bezbroj pitanja. Nisam mogla zamisliti da bi mi Bog mogao progovoriti preko drugih. Spoznala sam kako ne znam slušati, čuti druge. Osjetila sam kao da smo ovdje svi imali neku malu korizmu i da jutros imamo uskrsno jutro. Svi srdačni, nasmijani, veseli, zadovoljni, sretni, mirni”, kazala je u nedjeljno jutro, pred završetak seminara, jedna od sudionica srednjeg naraštaja.
Zanimljivo je kako u tim danima zbliže svi sudionici, svi naraštaji, a ovaj ih je put bilo gotovo četrdeset. Postanu kao jedna obitelj, stariji oduševljeni mladima, mladi starijima. Sve te divne djevojke i mladići kao da ovdje prvi put upoznaju mudrost i radosnu jednostavnost baka i djedova. I svi kažu kako ne bi željeli drukčije formiranje skupine, nego upravo ovakvu, može se slobodno reći tronaraštajnu.
“Tko susretne Boga, našao je sve i onda se sve želje mijenjaju, tada nastaje potpuno novi život. Post i molitva idu zajedno – moli duh, duša i tijelo”, riječi su sestre Ljilje uz neizostavni naglasak na djelima milosrđa, poučavajući mjeri želja i potreba te u skladu s tim pomaganju onima koji su u potrebama. “Tražimo Boga, a sve drugo će se posložiti, nadodati. Možemo postiti tek kad znamo cilj. A cilj mi je biti jedno s Gospodinom Isusom. On je korizmu postio i molio za nas”, riječi su s. Ljilje. Post na seminaru ne naziva odricanjem nego „danima života s kruhom radi približavanja euharistijskom kruhu.
“U Duhovnom centru vlada šutnja jer je u srcu kuće kapelica u kojoj boravi živi Isus i gdje ga se časti u postu od govora”, reći će sestra Ljilja. U toj kapelici tijekom duhovne obnove sudionici u smjenama ostaju cijele noći pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu.
“Gospodin može sve, unatoč svemu. Gospodin čini čuda. Bog je osoba. Kad se s osobom Isusa Krista, s molitvom popnemo na brdo problema tada smo bliže Bogu. Ne treba se ni od optužbi braniti – neka me Bog brani”, prenosi sestra svoje iskustvo.
Usporedila je obiteljski i euharistijski stol. “Ako jedan nije svet, neće biti ni drugi. Obitelj je crkva u malom. Isus je za ustanovljenje euharistije odabrao obiteljski stol.”
Savjetovala je kako je obiteljsku molitvu najbolje započeti onom kratkom – blagoslovnom prije jela i zahvalnom nakon jela. Naglasila je kako trebamo moliti i postiti za svećenike. Pomoći im da budu sveti. Svi smo pozvani na svetost. Ako imadnemo svete svećenike imat ćemo i svete vjernike. “Bogu ne možemo doći bez svećenika! Niti Bog nama može doci bez svećenika! Ako njih ogovaram uništavam sebe, kopam sebi propast. Razmišljajmo o svetom posljednjem času”, poučavala je i na ovom seminaru s. Ljilja Pehar.
“Moramo biti vojska Božje ljubavi u svojoj obitelji, Crkvi i narodu. Svijet propada jer nema majčinske ljubavi, majčinskih žrtava i majčinskih molitava. Učinimo sve da naše obitelji budu svete. Najveći uspjeh seminara je ako sam otkrila neku slabost u sebi i ako se trudim otkloniti je”, kazala je s. Ljilja u nizu vrijednih naglasaka u tri dana odmora u duhovnom domu uz život s kruhom i vodom, lijepo posloženom programu seminara, koji su mnogima pomogli da se poslože. Pa im se opet vraćaju. I dovode druge. Bez ikakve promidžbe traži se mjesto više pa su i na ovom neki raniji sudionici ustupili mjesto “potrebnijima”.
Posebnu zahvalnost sudionici su izrazili književnici Aniti Martinac, sudionici Domovinskoga rata, koja svojim pisanjem, osobito romanima osvjetljava hrvatsku povijest. Posebno oduševljenje izrazili su mladi priznajući kako žele znati istinu.
Višnja Spajić
Izvor: Crkva na kamenu
