Sveta tri kralja ili Bogojavljenje

Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Slavi se objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusovoj. Nakon Drugoga vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Isusovo. Prema evanđelju po Mateju, tri kralja ili mudraca „s istoka“ (Partsko Carstvo), prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli su se pokloniti novorođenom Isusu. Mage s Istoka, o kojima govori sv. Matej, ne spominjući im ni imena ni broja, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im imena: Gašpar, Melkior i Baltazar.
Pritom su mu darovali tri simbolična dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju na nebu i smirnu (plemenitu mast) kao čovjeku. Kao tri kralja, mudraci dolaze iz nekršćanskog svijeta koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.
Bogojavljenje je kao drugi Božić. No, dok nam Božić daje poruku poniznosti i ističe skrivenost otajstva rođenja Gospodnjega, Bogojavljenje razglasuje po cijelom svijetu to Božansko otajstvo od strane Tri kralja, koji su ga priznali kao Sina Božjega, Spasitelja svih naroda.
Trojica Mudraca iz Evanđelja po Mateju (2,1-12), vrlo su rano počeli biti štovani kao »kraljevi«, na što je utjecao tekst proroka Izajije, gdje se kaže: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3).
U bogojavljenskoj evanđeoskoj poruci glavna je stvarnost novorođeni kralj Isus Krist, na čijem se vanjskom obličju ne vide nikakvi tragovi kraljevskog dostojanstva. On stanuje u jednoj kolibici među siromašnim ljudima. On je kralj koji ne daje svečanih primanja, on je skriven, stavljen u stranu. A ipak je njegovo rođenje navijestila zvijezda te dovela mudrace s Istoka s darovima, da mu se poklone. I oni su tu, ne radi sebe, nego da svrate pozornost na novorođenog Kralja, kojeg i oni naviještaju.
Prema legendi Tri kralja je pokrstio sv. Toma, apostol. Valjda zato što je on od apostola prodro najdalje na istok, čak do Indije. Gašpar je izvorno perzijsko ime, a znači ‘rizničar’. Hrvatski oblici imena su Gašo, Gašpo, Gaća, Gašparina. Nijemci ga zovu Kasper, Francuzi i Jaspard, a Englezi Jasper.
Melkior (hebrejski: ‘kralj svjetla’) je ime drugog od trojice kraljeva, a Baltazar je trećeg svetog kralja. Prvi dio ove riječi, koja na hebrejskom glasi Belšazar, označava glavno babilonsko božanstvo Bel. Drugi dio riječi od glagola štititi. Treći dio označava kralja. Tako bi ime Baltazar u prijevodu glasilo ‘Bel štitio kralja’. Hrvatske inačice su Balto, Bolto, Boltek i Boltina.
Nakon smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a kasnije su prenesene u Milano i na kraju u Köln, najljepšu njemačku katedralu, posvećenu svetom Petru i Blaženoj Djevici Mariji. U katedrali je najslavniji veliki pozlaćeni Oltar Sveta tri kralja u obliku sarkofaga iz 13. stoljeća, koji je ujedno i najveći relikvijar u zapadnoj Europi. U njemu se nalaze kosti i više od dvije tisuće godina godina stara odjeća za koje se vjeruje da je pripadala trojici svetih kraljeva, a izloženi su na otvorenju crkve 1864. godine.
Blagdan Sveta tri kralja u Hrvatskoj obilježava blagoslov kuća, u Zagorju zvano ‘Križec’, koje počinje drugi dan iza Božića, a završava 6. siječnja. Tom prilikom svećenik s dvojicom pomoćnika koje nazivaju glorijaci, a negdje i križari, obilaze i blagoslivljaju kuće započinjući molitvu zazivom – Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj! – te nastavlja – po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama.
Prilikom blagoslova kuća svećenik je na nadvratnike kredom upisao G + M + B što je označavalo inicijale trojice kraljeva – Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga ‘G stajalo ‘C’ (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim za Christus mansionem benedicat, što u prijevodu znači – Krist prebivalište blagoslivlja. Oko inicijala upisivale su se brojke koje označavaju tekuću godinu.
Razvio se i običaj da se dan prije blagdana Bogojavljenja blagoslovi voda. Iz svake kuće jedna od žena odlazila bi u crkvu po blagoslovljenu vodu kojom bi domaćin poškropio kuću, gospodarske zgrade, polja, voćnjake, vinograde i stoku. Time su kuća imanje u tekućoj godini bili pod Božjom zaštitom, a ukućani su se simbolički obvezali da će u životu pratiti kršćanska načela.
I na kraju kad smo se podsjetili hrvatskih tradicionalnih običaja, evo i jednog povijesnog bisera iz naše kulturne baštine. Ako vas put vodi Hrvatskim Zagorjem lijepo je zastati u Velikoj Erpenji i ući u župnu crkvu Sveta tri kralja. Sagrađena je 1650. godine, a brojčani zapisi o stanovništvu župe postoje od 1808. godine.
Danas uz crkvu možemo vidjeti i skulpturu Ive Kerdića “Hrvatskoj majci”, kao i grobnicu Justine Mihanović Petropoljske, majke pjesnika Antuna Mihanovića, autora hrvatske himne. 1842. godine uz crkvu je stajala i pučka škola, prva u ovome dijelu Hrvatskog Zagorja.