Blaženi župniče arški!
Čitam da si se rodio uoči Francuske revolucije, 8. svibnja 1786. u mjestu Dardilly i istoga dana u župnoj crkvi kršten. Pričao si kako Ti se zvanje pokazalo upravo u tim tragičnim godinama kada si se susreo s jednim svećenikom pravim mučenikom, koji se nije pokorio ni revoluciji ni udruženju. Pošao si u školu u 17. godini života, učio čitati i pisati, uglavnom zimi.
Godine 1806., kada si prevalio 20. godinu, došao si, protiv volje svoga oca, u školu župniku Balleyu u Ecullyju. Župnik se nije mogao nadiviti tolikom duhovnom zvanju i načuditi tolikoj umnoj zakržljalosti. Ali Ti si se osam godina mučio i učio. Nijedan Te profesor ne bi propuštao, nego se na Te tužio da ne možeš ne samo zapamtiti, nego ni shvatiti. Pa pobožnu teologiju i nekako, ali starolatinski nikako. Zato Te otpustili iz bogoslovije iz Liona. Čak Te htjeli otpustiti i iz biskupije, da ne sramotiš slavnu Lionsku nadbiskupiju. Ali u Tebe zvanja i duha Božjega koliko u svih profesora, duhovnika i biskupa zajedno. Konačno nisu mogli odoljeti Bogu.
1815. zaredio Te biskup za svećenika na jedvite jade. Ostao si tri godine kapelan kod onoga župnika Balleya koji Te bio primio: među vama natjecanje u molitvi, pokori i apostolskom žaru.
1818. Ordinarijat Te imenovao kapelanom u Arsu, koji će tek 1821. postati župa. A taj Ars bijaše tamni kutak Lionske nadbiskupije, šaka jadnika, 230. Ali Tvoji čini pokore, duge molitve, bičevanja, spavanja na goloj zemlji začudile su Tvoje i najotpornije ovčice i očevidce. Preko tjedna dobar ko kruh, a nedjeljom s propovjedaonice ko grom i bič Božji! A u ispovjedaonici melem. Narod izbližega i izdaljega nagrnuo preda Te pokornika. A Ti, da bi u svojoj poniznosti odvratio mase od sebe, uveo štovanje sv. Filomene, kojoj su hodočasnici navirali u masama. A ta sv. Filomena nije uopće ni postojala. Postojale su stotine drugih za koje ne znamo, ali za tu znamo da nije postojala, tako je barem Kongregacija obreda prije nekoliko godina izbacila tu Tvoju sveticu iz svih kalendara, jer nema uopće povijesnih dokaza. Nešto slično kao u našem dragom Međugorju: Gospe međugorske ni blizu, ali svjetski dolaznici dolaze, očekujući da koja Kongregacija konačno izjavi da nikada i nije bilo ništa!
Kakve su Te patnje na župi morile, nema toga pera da opiše. Tebe Majka Crkva proglasila zaštitnikom župnika, a Ti bi najradije pobjegao od tolika svijeta, koji je navalio sa svih strana.
1843. nisi više mogao izdržati i po noći pobjegao u svoju rodnu župu Darduilly.
1845. biskup Ti nametnuo kapelana koji je preuzeo sve ovlasti, a Ti ni župnik ni umirovljenik, ni tamo ni amo.
1853., kada Ti je biskup oduzeo kapelana, a došli neki biskupijski misionari u pomoć, smatrao si pogodnim povući se u samoću i, Bože pomozi, na drugi svijet. Usred crne noći, digao si se sa zemlje, i stao bježati iz župe. Vjernici i hodočasnici za Tobom dok Te nisu stigli, uhvatili i vratili. U ispovjedaonicu.
1858. uoči Tvoje smrti, u Arsu je bilo i do 80.000 vjernika hodočasnika godišnje. Znao si ostajati u ispovjedaonici po 17 sati. A u ispovjedaonici vjernici su više plakali nego se ispovijedali.
1859. ljeto vruće, crkva puna i zagušljiva. Tebe uhvatila groznica. Legao i 4. kolovoza pred Boga dušu. Sprovod veličanstven, pokop u crkvi.
to jest 45 godina poslije, proglašen blaženim, i tijelo Ti stali razvlačiti kao relikvije po oltarima svijeta.
1925. proglašen svecem.
1929. Papa Te postavio zaštitnikom svih župnika u Rimu i u katoličkom svijetu.
1959. papa Ivan XXIII. izdao je encikliku na stotu obljetnicu Tvoje smrti: Nostri sacerdotii primordia – Početci našega svećeništva.
1986. Ivan Pavao II., na dvjestotu obljetnicu Tvojega rođenja, uputio svim svećenicima apostolsko pismo: Ecce nunc nos – Evo sada nas. Odatle i ovi podatci.
Sveti župniče, koji si iskusio i što je župnik i što su kapelani, i tko su profesori, i tko je biskup, pomozi ovoj našoj Crkvi koja ima svega pomalo. Najviše nam treba svetih župnika, i još svetijih kapelana!
