14. studenoga

Svetom Nikoli Taveliću

Dragi sveti fra Nikola!

Pišem Ti iz ove mostarske vale, i srdačno Te pozdravljam. I Tebe i Tvoje mučeničke sudrugove.

Kada si Ti rođen oko 1340. godine u Šibeniku, nije još bilo raznih redova Franjevačkog reda, pa se ne zna ili pripadaš konventualcima ili franjevcima malobraćanima. Stoga kao umiljato janje dvije majke sisaš. U svojoj mladosti ušao si u Franjevački red, gdje si se školovao i u vrlinama kršćanskim i redovničkim odrastao. Pun misionarskoga poleta, kada si čuo da su se „bogumili“ proširili našom Bosnom i Hercegovinom, otišao si u Bosnu oko 1372. godine, gdje si ostao 12 godina, do 1384.

Zajedno sa subratom Deodatom (Bogdanom) prešao si u palestinsku misiju, živeći zajedno s drugom dvojicom braće, Petrom i Stjepanom u samostanu na brdu Sionu, “Bogu pobožni i krjepošću ukrašeni”, kako piše u najstarijoj ispravi o Tebi. Budući da ste bili oduševljeni propovijedanjem muslimanima, posavjetovavši se s dvojicom teologa, sastavili ste dobar teološki govor i odlučili izaći pred gradskoga kadiju ili sudca. Bilo je to 11. studenoga 1391. godine. Izloživši što je trebalo izložiti, kadija se sa svojim savjetnicima našao uvrijeđen vašim evanđeoskim govorom, i zatražio odmah od Tebe i Tvojih sudrugova fratara da povučete to što ste im zborili. Vi niste na to pristali, pa su vas stavili u zatvor. Kroz tri dana podnosili ste Isusove muke. Konačno su vas do tri dana 14. studenoga izveli na gradski trg, gdje se od vas tražilo ne samo da povučete što ste govorili kadiji, nego i da se odreknete kršćanske vjere. Kako vi na to niste pristali, bili ste isjeckani na komadiće, tako da od vas nije ostalo nikakvih tjelesnih ostataka, da bi ih kršćani štovali kao mučeničke relikvije.

Već u siječnju sljedeće 1392. godine kustos ili čuvar Svete zemlje o. Calveti podnio je izvješće o vašem mučeništvu. Štovanje vas kao mučenika, najprije u vašem Franjevačkom redu, zajamčeno je od početka 15. stoljeća. Godine 1889. papa Lav XIII. potvrdio je štovanje samo Tvoje. Počele su se gradite kapelice, crkve i oltari na području hrvatskoga jezičnoga govornog područja Tebi u čast. Hrvatski episkopat još 1937. zatražio je od Vrhovnoga pastira da Te proglasi mučenikom, ali je tek papa Ivan XXIII. potvrdio mučeničku zbilju Tvoju i Tvojih sudrugova, 1963. godine. Tvoj zemljak, msgr. Krešimir Zorić, preuzeo je postulaturu i sretno je priveo kraju. Godine 1970. bio si proglašen svetim. Prvi hrvatski svetac proglašen, kanoniziran.

Više hrvatskih povjesničara stručnjaka (Mandić, Crnica, Pandžić, Veraja, Matanić) proučavalo je Tvoju kauzu i pisalo o Tebi.

Sveti Nikola koji si povezao Hrvatsku s Bosnom, a i jednu i drugu s Jeruzalemom, majkom i glavom kršćanstva, pomozi našemu narodu da svjedočki stoji pred Bogom ne bojeći se nikakva mača ni biča.

———–

Objavljeno: Cnak, 11/1999., str. 9.

Izvor: Crkva na kamenu