Dragi Sveče dominikovče!
O Tebi sam još kao srednjoškolac nešto pročitao od engleskoga Chestertona [Otac zapadne kulture, 1939.] i francuskoga Sertillangesa [Intelektualac, 1942.], na hrvatskom. Davno si se rodio u Roccasecci kod Akvina, stotinjak kilometara južno od Rima. Malo si živio – 1225. do 1274. – svega 49 godina. A djelo Ti živi na svim crkvenim učilištima i u filozofiji i u teologiji već više od 700 godina. Bio si 9 godina kod benediktinaca u Monte Cassinu, 4 godine učio “sedam slobodnih umijeća” u Napulju. Ušao si u Dominikanski red 1244. protiv volje obitelji. Kada si pošao na daljnje studije, rođena Te braća s vojskom Fridriha II. presrela i zatvorila. Godinu dana. Čak Ti spremila neku djevojcuru da Te tenta, budi Bog s nama, ali si odlučno odbio napast. To Ti je bio novicijat. Svoju sestru Marottu koja Te umiljato odvraćala od zvanja, nagovorio si da ide u časne. U Kölnu si bio učenik Alberta Velikoga (1248.-1252.), koji reče glasovitu o Tebi: “Mukli vol – kako su Te zvali zbog Tvoje šutljivosti – kada zamuče svojim naukom, odjeknut će cijelim svijetom.” I bi tako. Zaređen si za svećenika oko 1250. Profesorska Ti je karijera od 1252. do 1274. raznolika: od Pariza do Napulja prešao si dva puta, i k tomu Orvietto, Viterbo, Rim. Sudjelovao si u borbama između redovnika i svjetovnih svećenika u Parizu, na strani auktoriteta istine. Predavanja su Ti bila nova i s obzirom na metodu i na pitanja i na mišljenja. Kada si u sobi studirao, nisi se dao od stola. Ni na ručak. Dođe Ti subrat da Te malo odmakne od papira i kaže Ti: “Frate Tommaso, digni se malo da vidiš vola kako leti!” A Ti bi mu filozofski: “Brate Paolo, prije bih vjerovao da vol može letjeti nego da redovnik može lagati!” Potkraj života imao si mističan doživljaj koji Te toliko zanio da si rekao da je sve što si napisao prazna “slama” u jaslama prema tom iskustvu. A velik si i po tome što si u starijim godinama opovrgavao ponešto što si pisao u mlađim. Umro si na putovanju na Drugi lionski koncil u cistercita u Fossanovi, 7. ožujka 1274.
Nakon Tvoje blažene smrti počinju izlaziti pamfleti protiv Tvoga nauka: franjevci pišu Correctorium (Ispravljenik) Tvojih 117 teza. Dominikanci uzvraćaju sa Corrumptorium (Pokvarenik). Prepucavanja završavaju s Correctorium corrumptorii jednoga dominikanca. Crkva Te proglašava svetim 1323. godine, papa Pio V., sveti, dominikanac, crkvenim naučiteljem 15. travnja 1567. Slava Ti raste: najprije Te zovu doctor venerabilis – časni, pa communis – sveopći, konačno angelicus – anđeoski. Tridentski Ti koncil Summu theologiae stavio gotovo uz Evanđelje. Isusovci Ti djelo postavili kao službene filozofsko-teološke udžbenike. Čak Te i Crkveni zakonik iz 1917. (kan. 589) odredio kao obvezatna u katoličkim školama da studenti prianjaju “uz nauku sv. Tome prema kan. 1366.” A tu opet stoji da se sve radi “prema metodi, nauci i načelima Anđeoskoga Naučitelja”. Kodeks iz 1983. to ispustio. Ali je taj Kodeks nešto i zadržao: u kan. 252,3 određuje: “Neka se predaje dogmatsko bogoslovlje oslonjeno uvijek na pisanu Božju riječ zajedno sa Svetom predajom, s pomoću kojih neka pitomci nauče prodirati dublje u otajstva spasenja, osobito imajući sv. Tomu kao učitelja…”.
Sa svojih 30-ak tisuća stranica htio si na jedno mjesto skupiti misao svijeta o Bogu i čovjeku. Na hrvatskom imamo Tvoje Izabrano djelo[1] i Državu,[2] koje je preveo Tvoj subrat i imenjak Tomo Vereš, i napisao Iskonski mislilac.[3] Skupio je o Tebi hrvatsku bibliografiju od 500 knjiga, članaka i osvrta. Pa Stožere kršćanske vjere[4] i veličanstvenu dvosveščanu Sumu protiv pogana koju si pisao pet godina (1259.-1264.), prevedenu od subrata Ti Augustina Pavlovića (s izvrsnim Uvodom od 40 stranica).[5] Vjerojatno će Ti subraća cjelovito prevesti i Tvoje najpoznatije djelo: Summa theologiae (1266.-1273.), u kojoj sustavno izlažeš kršćanski nauk. Napisao si komentare Lombardovih Sentencija (zbirku tekstova sv. Augustina i njegovih sljedbenika) i Aristotelovih 12 filozofskih djela. Od 1253. do 1273. napisao si stotinjak djela filozofskoga, teološkoga i drugoga religioznog sadržaja. Da si imao kompjutor, tko bi Te slijedio, brate mili.
Tvoja je misao da se zdrav kršćanski nauk slaže sa zdravim ljudskim razumom. Filozofija je “službenica” Objave (ne teologije i teologija teologa). Nema nikakve protivnosti između Objave i razuma. Ako dođe do nesporazuma, neispravno je tumačenje jedne od njih. Na temelju vjere doznajemo za Boga, ali k tome nas zaključku vode i razumski razlozi. Ti si ih nabrojio pet (quinque viae). Milost pretpostavlja narav. Sakramenti su temeljna pomoć ljudskoj naravi. Postoje ljudska prava na život, na odgoj, na vjeru, na rađanje. Pravedni ljudski zakoni ne protive se božanskom zakonu.
Drugi vatikanski koncil spominje Ti važnost nauka i metode dva puta: u dekretu o svećeničkim kandidatima (OT 16), i u izjavi o kršćanskom odgoju (GE 10). Papa Pavao VI. u povodu 700. obljetnice smrti, 1974. napisao je pismo Lumen Ecclesiae generalu Tvoga Reda, a zapravo cijeloj Crkvi, vraćajući Ti auktoritet koji Ti je Crkva stoljećima davala kao “nezamjenjivu vodiću filozofsko-teoloških studija”.
Veliki naučitelju, moli Duha Svetoga da i nama prosvijetli duh kao što je Tebi prosvijetlio, te da nam ukorak idu pamet i srce, narav i milost, Crkva i država, hijerarhija i redovnici!
——————
Objavljeno u: Crkvi na kamenu, 1/1998., str. 9 – prije 20 godina.
[1] Toma Akvinski, Izabrano djelo /filozofski i teološki spisi/ (preveo: T. Vereš), Zagreb, 1981.
[2] Toma Akvinski, Država (preveo: T. Vereš), Zagreb, 1990.
[3] T. Vereš, Iskonski mislilac, Zagreb, 1978.
[4] Sv. Toma Akvinski, Stožeri kršćanske vjere (preveo. A. Pavlović), Split, 1981.
[5] Toma Akvinski, Suma protiv pogana (preveo: A. Pavlović), Zagreb, I. sv. 1993. , II. sv. 1994.
Izvor: Crkva na kamenu
