Pozdrav iz Mostara - 4. prosinca

Svetomu Ivanu Damaščanskomu (675.-749.)

Foto: itresentieri.it

Štovani Sveče iz Damaska!

Kada se spomene Damask, odmah mi na pameti onaj progonitelj Šaul kojega je Ananija pokrstio, a Krist pretvorio u velikoga Pavla. Tu je Pavao oslijepio, progledao i preporodio se. A Ti se u Damasku, glavnom gradu Sirije, rodio puno kasnije, oko 675. godine. Ne vidim Te u djelu Y. Ivonidesa, Zvijezde koje ne zalaze, izašlo u Zagrebu, 1976. Pater Ćuk, franjevac konventualac, zaustavio se na 5. stoljeću, a Ti živio sa sedmoga na osmo. Učili smo da s Tobom prestaje patrističko ili svetootačko doba. Ali sigurno si i Ti svojim djelima, naukom i svetošću prava zvijezda koja neugasivo sja na Kristovu nebu. U Tvoje doba Arapi su vladali Tvojom zemljom.

Od Damaska do Cedrona. Najprije si pod upravom kalifa naslijedio svoga oca i obavljao službu logoteta (kancelara) ili civilnoga glavara kršćanskoga pučanstva. Zbog svoje kršćanske vjere odrekao si se unosne službe, te si s posvojenim bratom Kuzmom prije 726. godine ušao u samostan koji je 250 godina prije toga bio osnovao sv. Savo kapadocijski, 478. godine, u cedronskoj prodolini kod Jeruzalema. Tvoj je brat postao biskupom Majume na obali Palestine, 743. godine, a Ti si se dao zarediti za svećenika.

Od sinode do Koncila. I Ti si, jadan, kao i drugi velikani, bio progonjen, samo više poslije smrti 749. godine nego za života. Bizantinci Ti ništa ne mogoše jer si živio na saracenskom odnosno arapsko-muslimanskom području. Jedna krivovjerna sinoda kipoboračka (ikonoklasta) pet godina poslije, 754. godine, izopćila Te zajedno sa sv. Germanom zbog ispravna držanja prema svetim kršćanskim slikama Boga i Božjih svetaca. Tek na Sedmom ekumenskom koncilu, odnosno 2. nicejskom 787. godine, posve su Te koncilski oci biskupi rehabilitirali kao hrabra i pravovjerna učitelja i navjestitelja. Proglašen si crkvenim naučiteljem tek 1890.

Glasnogovornik teologa. Nitko do tada nije skupio i poredao u jedno djelo poznatu mudrost filozofsku i teološku svojih učitelja kao što si Ti učinio. Jedan Grk iz 15. stoljeća napisa: “Kada spomenem Ivana Damaščanskoga, spomenuo sam sve učitelje i teologe zajedno; jer on je i usta i tumač svih teologa”. Ti si velika spojka između Istoka i Zapada. Kada si ušao u borbu za ispravno štovanje kršćanskih slika, kipova i relikvija, nastupio si s najvećom smionošću, samostalnošću i izvornošću. Poznati su Ti polemički Govori za svete slike. Riječ Ti bješe kao sablja “damaskinja” (kovala se u Damasku).

Učiteljska djela. Glavno Ti je djelo Izvor spoznaje, sveukupno filozofijsko i teologijsko do tada poznato znanje. Posvetio si ga svomu bratu biskupu Kuzmi, “melodistu”, pjesničkom stvaratelju i uglazbitelju crkvenih himana. Tu ne nudiš neke svoje istražiteljske spoznajne rezultate, osim što si osobno istražio i pokupio sve ono vrijedno što su “sveti i učeni ljudi”, osobito veliki grčki sveti oci 4. i 5. stoljeća naučavali. U prvom dijelu toga djela govoriš o uvodu u filozofiju, u drugom raspravljaš o otrovnim zabludama, a treći dio, koji si naslovio Točno izlaganje prave vjere (De fide orthodoxa), u stotinu poglavlja, stoljećima je ostao glavni dogmatski udžbenik na pravoslavnim učilištima. U svojim manjim spisima borio si se protiv svih tadašnjih krivovjerja, a bilo ih je na desetke. U ascetskim djelima pišeš o potrebi i koristi posta. U Svetim usporedbama (Sacra Parallela) predočuješ nam biblijske i svetootačke uzore čestita života. U propovijedima raspravljaš o sakramentima, o svetcima, osobito o Blaženoj Djevici Mariji i njezinu uznesenju na nebo. Neke Tvoje pjesme i danas pjevaju istočnjaci u liturgiji.

Sveti Ivane Damaskinose, isprosi nam od Boga zdravu pamet i pravo prosuđivanje da se držimo Svetoga Pisma i Svete Predaje, a ne povodimo za pomodnim sezonskim idejama, idolima, idololatrijama onih koji bi htjeli Kristovu Crkvu po svome ukusu, a kršćansku vjeru na svoju mjeru! Pozdravi nam sve teologe u nebu, osobito učitelje Crkve! Blažen vjekuj!

——————–

Objavljeno u Crkvi na kamenu, 12/1996., str. 1.

Izvor: Crkva na kamenu