Čestiti i sveti nadbiskupe Petre!
Nemoj se, molim Te, nimalo čuditi ni ljutiti što mnogi od današnjih kršćana, pa ni od nas Božjih službenika i službenica, ne znaju ništa podrobnije o Tebi i Tvojoj svetosti. Da sada kojim pukim slučajem netko upita jednoga prosječnog kolegu svećenika propovjednika da kaže u kojem si stoljeću živio, čisto sumnjam da bi se takav snašao i bi li Te uopće smjestio s ove ili s one strane prvoga tisućljeća. Ili da nas priupita jesi li Ti živio na Istoku ili na Zapadu, teško da Te ne bismo otprve smjestili negdje između Bosfora i Dardanela ili oko Ponta i Kapadocije, u samom središtu Turske. A pogotovo da nas upita što si ostavio napisano, po čemu si poznat, po čemu Ti je nadjenuto takvo krizološko ime, tek bismo se onda uskupu našli.
Životopis. Rođen si u sjeverotalijanskom gradu Imoli (kod Bolonje) oko 380. godine, dakle prije više od 16 stoljeća. Postao si nadbiskupom Ravene u svojoj 51. godini života, negdje oko 431. godine. U to je doba Ravena bila metropola Rimskoga Carstva gdje je i car stolovao. Nakon dvadeset godina biskupovanja Bog Te pozvao k sebi, oko 450. godine. Umro si u Imoli gdje Te i danas štuju na osobit način u katedrali, iako Ti prvostolnica nije posvećena. Jasno si priznavao ulogu Papinu u presuđivanju: u jednome pismu Eutihu, sirskomu arhimandritu monofizitu, koji je krivo naučavao da je Isus imao samo jednu narav, pisao si da se valja pokoriti Rimskomu biskupu, Leonu Velikomu, u rješenju toga pitanja. Dvije naravi: ljudska i božanska, jedna osoba: božanska.
Djela: isticao si se propovijedanjem. Očuvana su nam Tvoja 183 govora (Sermones), većinom homilije na razne dijelove Novoga Zavjeta, osobito na Oče naš i na Vjerovanje. Iako si pun ugodne rječivosti, ponegdje i preobilne, misli su Ti izrazito izvorne i duboke, i mnogo više ćudoredne i odgojne negoli spekulativne. Po njima si i nazvan krizologom, tj. zlatorječivim. Nekako u to isto doba na Istoku je propovijedao slavni carigradski nadbiskup i patrijarh Ivan (354.-407.), kojemu je Crkva nadjenula nadimak “zlatousti”. Pa je Tebi dala ime Krizolog, a Ivanu Krizostom. Ti Petar zlatnih riječi na Zapadu, a Ivan zlatnih usta na Istoku. Obojica navješćivala vječnu Riječ Božju. Crkva vas je obojicu odlikovala tim predivnim naslovom između stotina tisuća svojih glasovitih propovjednika. I obojica ste crkveni naučitelji. Postao si naučiteljem Crkve, 1729. godine. Oni koji vole usporedbe reći će da jeste, doduše, obojica majstori ljudskoga govora i izvrsni prijenosnici Božje Riječi, ali je ipak u tom navjestiteljskom poslu Krizolog poslije Krizostoma. Pretpostavljam da vas obojicu nebeske čete svetaca i svetica i sada rado poslušaju, barem o vašim blagdanima. Sretan Ti, Petre nadbiskupe, rođendan za nebo, koji liturgijski slavimo 30. srpnja.
U Časoslovu izvrsno čitanje u 2. četvrtak Došašća!
Molitva. Sveti Petre Krizolože, pomozi svojim zagovorom nama propovjednicima: da prenošenje Božje riječi ne osjećamo samo svojom dužnošću nego i svojom ugodnom radošću. Da i zlatorječivo i zlatoustno prenosimo zlatna Isusova pravila. Jer onaj koji je životom potvrdio što je riječima govorio, a “sav narod visio o njegovoj riječi” (Lk 19,48), zaslužuje našu najveću marljivost i umnost u pripremi i propovijedi.
——————
Objavljeno u: Crkva na kamenu, 7/1996., str. 1.
Izvor: Crkva na kamenu
