Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: “Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.” Tomu koji mu to javi on odgovori: “Tko je majka moja, tko li braća moja?” I pruži ruku prema učenicima: “Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka” (Mt 12,46-50).
U današnjem Evanđelju u posjet Isusu dolazi njegova rodbina, vjerojatno ponosni na njega i na sve ono što on čini i govori u narodu. Žele s njime razgovarati i pohvaliti ga za sva dobra djela koja je učinio, možda i iz susreta s njime izvući poneku osobnu korist, jer među svojom rodbinom imaju jednoga čudotvorca. No iz Isusova postupka jasno nam je da on ne želi da ga drugi časte i slave, jer sve što čini, vrši iz ljubavi prema čovjeku ispunjavajući time volju i poslanje koje je primio od svoga nebeskog Oca – navijestiti Kraljevstvo nebesko malenima, otkupiti pali svijet koji je zbog grijeha ranjen, omogućiti vječno spasenje čovjeku.
Kao što nam je u početku bio nejasan Isusov postupak prema svojoj majci na svadbi u Kani Galilejskoj kada joj je na njezinu molbu rekao: “Ženo što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas!”, tako nam je na prvi pogled nejasan i Isusov osobni odnos prema njegovoj bližoj rodbini. No pravo tumačenje Isusove geste otkriva se u zaključku Evanđelja, u kojem Isus ističe da su svi oni koji vrše volju njegova Oca njegovi bližnji i njegova obitelj. Volja Očeva se sastoji u slušanju i nasljedovanju njegova sina Isus Krista. To dovodi do blagostanja i blagoslova na zemlji, to je put koji vodi prema sreći i blaženstvu u nebu. Volju Očevu prvi su počeli vršiti Isusovi učenici koji ga prate svakoga dana u stopu. Oni od njega uče o otajstvima Kraljevstva nebeskoga, koja će i sami kasnije tumačiti i o tome propovijedati svima onima kojima će biti poslani. Oni će jednom riječju druge ljude dovoditi k Bogu. Svojim djelovanjem poticat će one kojima će biti poslani da budu predani Božjoj volji i da dopuste da im Bog bude pomoćnik i voditelj na njihovu životnom putu. Svatko tko bude bio spreman pozitivno odgovoriti na ovu ponudu, postat će Isusov učenik, a samim time i član njegove obitelji – Crkve.
Zajednica svih Kristovih vjernika na zemlji, Crkva koju je Krist ustanovio kao znak svoje trajne prisutnosti na zemlji, je ona istinska Isusova obitelj. Isus je poslan svim ljudima donijeti Radosnu vijest spasenja, te ne želi da nitko pa ni njegovi najbliži, makar među njima bila i njegova vlastita majka, budu u bilo čemu privilegirani nad drugima. Isus želi pokazati da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju i da ga Bog voli i prihvaća, a jedino zauzvrat traži vjernost i predanje njegovoj volji. Poći za Isusom i nasljedovati ga u svemu znači postati članom velike obitelji svih onih koji u Krista vjeruju, a zauzvrat se dobiva veća nagrada i blagoslov od svega onoga što je zbog Isusa ostavljeno iza sebe.
U židovskoj kulturi i običajima bila je na velikoj cijeni pripadnost određenoj obitelji. Tko nije imao potomstvo i samim tim široku obitelj, smatran je prokletim, od Boga ostavljenim i zaboravljenim. Svi članovi određene obitelji bili su blizi jedni drugima u svakom trenutku života, u zdravlju i bolesti, u radosti i nevoljama. Sve im je bilo zajedničko i bili su ponosni kada bi mogli pomagati jedni drugima, na poseban način kada bi se netko našao u nevolji. Slika jedne ovakve obitelji, njihova zajedništva i međusobnog pomaganja, kasnije će se proširiti i na cijelu kršćansku zajednicu, a ne samo na zatvoreni krug ljudi koje međusobno povezuje krvna i rodbinska povezanost. Svi kršćani su međusobno povezani u istoj vjeri ljubavi i zajedništvu jer nasljeduju primjer svoga Učitelja Isusa Krista koji ih je između ostaloga poučavao u ljubavi i zajedništvu prema svima, a ne samo prema vlastitoj rodbini. Isus svojim činom prema obitelji raskida obiteljske veze iz koristi ili interesa te donosi novost zajedništva i ljubavi svih članova šire obitelji, koja je u svemu spremna prihvatiti volju Božju i u svom životu je provoditi. Cjelokupni Isusov navještaj Radosne vijesti navještaj je Očeva radosnog prihvaćanja svakog čovjeka, te da svaki čovjek dođe do spoznaje punine Istine i svoga spasenja. I na kraju svi članovi Isusove obitelji u svakodnevnoj molitvi Očenaša Ocu nebeskom iskazuju svoju spremnost da se njegova sveta volja provodi u životima svakoga od nas. Na nama je samo da ove riječi molitve ne budu izgovorene kao isprazne riječi, nego da se uistinu provedu u djelo i u životima svakoga od nas.
Don Davor Berezovski
Izvor: Crkva na kamenu
