Vojnik s radošću očekuje dan kad će poći kući. Naš radnik u tuđini s veseljem iščekuje dan kad će se vratiti domu i obitelji. Mladić i djevojka s radošću čekaju dan kad će Bog po sakramentu ženidbe blagosloviti plemenite osjećaje njihove duše i srca. I sav je ovaj mali i veliki svijet na nogama. Nešto iščekuje, nečemu se nada, za nečim čezne. Vatromet čežnjâ i željâ. U ove predbožićne dane, i simbolično i stvarno, sav je kršćanski svijet u znaku velikoga iščekivanja. Božić je uvijek u srcima ljudi nešto što se ne događa u tren oka. Božić se iščekuje, za Božić se sprema, Božić se doživljava. I to ne jedan dan. Četiri nedjelje pripremanja, a skoro isto toliko i slavljenja. Advent, došašće, neprekinuto povijesno iščekivanje Božjega dolaska. Moja bi i molitva i želja bila ova, da nam božićnu radost ne naruši nikakva tuga, nikakva iznenadna žalost, da nijedna obitelj ove dane ne zalije suzama, niti provede u plaču i jadu. Neka milosrdni Gospodin ispuni svačija iščekivanja i nade, da ovoga Božića naša radost bude potpuna.
Posljednji susret
Pa, čemu onda danas ta pomalo zastrašujuća evanđeoska poruka o posljednjem sudu?! O onome danu, kad će “izdisati ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu?!” (Lk 21,26). Doista, nekima od nas nikada nije na odmet uliti pomalo u srce toga straha Božjega. Ali, smisao današnje poruke ne ulijeva samo strah. Riječ je o Božjem dolasku i iščekivanju toga dolaska. Mi znamo i vjerujemo da je Bog već došao na zemlju, da je obećanje i spasenje svijeta ispunjeno. I mi, zapravo, nemamo što drugo ovdje na zemlji iščekivati nego kraj, posljednji Isusov dolazak, posljednje razjašnjenje mnogih nepoznanica što ljudsku pamet muče, razvlače, progone. I taj posljednji otkucaj ovozemnoga zbivanja ne će kasnije prikazati nijedna televizijska postaja, nijedne novine, časopisi, film, nijedna drama na kazališnim daskama. A bit će to najpotresnija drama s ovu stranu neba i sunca.
Kada dolazi neki šef države, nastane strka: tu su zastave, počasna straža, pratnja, glazba, blokirane ulice. Kakvo je onda čudo da bivši osuđenik, a sada Pobjednik, Kralj svih kraljeva, sam sebi napravi scenarij po volji, prigodom svoga posljednjeg, ali pravog dolaska? Jer to će tek biti “ono pravo”. A sve dotle kao i obično. Pri kraju prvoga čina: ljudi piju i uživaju. Kruha i igara! Jedni kupuju, drugi prodaju. Jedni siti, drugi gladni. Jedni s trbusima do zemlje, drugi tanki kao mravi, živi kosturi. Jedni mahnitaju na visokim stolicama i mekim foteljama, drugi bez ruku i nogu sjede na hladnom pločniku i prose bezvrijedni novčić. A onda drugi čin: Kraj!
A sve će biti tako iznenada
U svojem izvještaju sv. Luka kao da rukom odgrće zastor povijesti i vjerno opisuje, oslikava posljednje stajalište. I ne odgrće samo krajičak zastora, jer nam njegov opis donosi točan izvještaj o Isusovu pojavku. Tu je čvrsta sigurnost:
Krist će doći iznenada. I zato je vrlo važno i jedino važno s kakvim ćemo mi srcem i dušom taj Dan dočekati. Hoće li to biti za nas trenutak sreće ili očaja?! Blagoslova ili prokletstva?! Zato sv. Pavao u Poslanici Solunjanima i nama i svima šalje jasnu poruku da o Dolasku Gospodina našega i svih svetih s njime, i naša srca budu sveta, pa se onda ne ćemo trebati, u taj dan, ni bojati, ni sramiti, ni skrivati lica svoga.
Budite budni i ne bojte se
Sad vas pitam: Čemu se, već unaprijed, strašiti Isusova pogleda, ako je Isus čežnja našega života? I jedina nada i jedino iščekivanje. To mogu samo oni koji su crne duše i obraza, koji su Boga za svoga života izigravali i izrugivali, ostavljali i prodavali. A mi? Gospodine, pa mi smo s tobom davni znanci. Mi nismo samo kao malena djeca primili znak svetoga križa. Mi smo u tom znaku odrasli, u njemu smo živjeli. Mi smo se neprestano susretali s tobom na ovoj našoj prašnjavoj stazi, susretali se u molitvi, susretali se kod tvoga stola. Zašto bismo se onda bojali toga posljednjeg susreta?! Braćo moja! Poslušajte još jednom Božji glas, poruku, razjašnjenje. I ne bojte se! “Pazite na se, da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, te vas iznenada ne zatekne onaj Dan. Budite budni i molite!” (Lk 21,34.36). A to znači: Ne budite kratkovidni! Prije negoli je trgovina pronašla sebi zgodne reklame, liturgija od najstarijih dana, posebno u ovo predbožićno vrijeme, šalje svima nama jasnu poruku: Bdijte i molite!
Anđelko Babić, Iziđe sijač sijati, Crkva na kamenu, Mostar, 2009.
Izvor: Crkva na kamenu
