Na Veliki četvrtak slave se dvije mise: Misa posvete ulja (Missa chrismatis) na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu), te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene, te uvečer misa Večere Gospodnje.
Misa posvete ulja
Ime Krist na grčkom (hebrejski Mesija) – znači Pomazanik. Po njemu se, Kristu Pomazaniku, zovemo i jesmo kršćani, pomazanici. Svaki od nas na svoj način, prema svome pozivu i redu, nastavlja njegovo pomazaničko poslanje u svom vremenu.
Misa posvete ulja slavi se ujutro u katedralnoj crkvi kada biskup blagoslivlja sveta ulja; krsno (krizmeno), bolesničko i ređeničko. Stoga je to jutro u znaku tzv. Općega svećeništva svih vjernika. Krist je, naime, po vjeri Crkve na jedinstven način svećenikom, prorokom i kraljem. Snagom svetoga krsta svi vjernici – a na poseban način snagom Svetog Reda izabrani i zaređeni služitelji Crkve sudjeluju u toj Isusovoj svećeničkoj (posvetiteljskoj), proročkoj (učiteljskoj) i kraljevskoj (pastirskoj) službi.
Misa večere Gospodnje
Danas se Crkva spominje niza otajstvenih događaja neposredno pred muku Gospodina našega Isusa Krista. U ovoj Misi slavimo posljednju Isusovu večeru: pozvani smo Gospodinovu stolu kojemu je on nekada pozvao svoje apostole.
Za vrijeme vazmene večere Isus izgovara veliku zahvalnu molitvu; time nas poučava da nema zajedništva bez zahvaljivanja Bogu, bez iskazivanja hvale njemu, Stvoritelju i Spasitelju.
Isto je tako toga dana Isus više puta svojim apostolima uputio ove riječi: “Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!” Time nas poučava da nema zajedništva s Kristom ako kršćanska zajednica nije prisno povezna služenjem svim ljudima.
Konačno, te je večeri Isus ustanovio sakrament Euharistije i Svetog Reda. Sakrament svoga Tijela i svoje Krvi ostavio nam je kao oporuku uoči svoje smrti. Euharistiju slavimo spominjući se svega što je Isus za nas učinio – njegova života, smrti i uskrsnuća.
Kad svećenik u Misi zapjeva hvalospjev “Slava”, svečano zazvone sva crkvena zvona koje se nakon toga ne oglašavaju do Mise vazmenoga bdijenja na Veliku subotu.
Izvor: Crkva na kamenu/Narod.hr
