Danas, na Veliki petak, liturgija je posebno znakovita. Zvona ne zvone. U crkvi uopće nema nikakvih ukrasa. Oltar je gol. Svećenik u potpunoj tišini dolazi ispred oltara i obično se tamo prostire. Nakon nekog vremena duboke molitve, on ustaje, odlazi do sjedišta i započne molitvu. Ne učini ni znak križa. Ne kaže ni “Gospodin s vama”. Čak ni molitvu ne započinje uobičajenim: “Pomolimo se”.
Dostojanstvena jednostavnost.
Čita se Muka po Ivanu. I on, kao i ostali evanđelisti uglavnom izvješćuju kako je u danima svoje muke Isus ponajviše šutio. Stvarno se na njemu ispunilo ono što danas govori prorok Izaija:
Zlostavljahu ga, a on puštaše,
i nije otvorio usta svojih.
K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima
što je strižu,
nije otvorio usta svojih.
Danas, na Veliki petak, nedostaje nam riječi. Što reći? Danas tijekom dana, a osobito u bogoslužju Velikog petka duboko potreseni stojimo pred tajnom Isusova križa. Pristupamo toj tajni i klanjamo joj se. Dok u redu čekamo da pristupimo tome križu. Utiskujemo poljubac u drvo križa. Ništa ne govorimo. I tako u tišini čekamo uskrsno jutro.
Svatko je od nas doživio svoj Veliki petak: na svoj način i u mjeri primjerenoj njemu samome. Doživjeli smo i zapuštenost i bol i muku i neizvjesnost i nerazumijevanje. K tome, ne znamo hoće li i nas pohoditi još veći i još snažniji Veliki petak. To je strahota tjeskobe i nesigurnosti.
Međutim, nismo sami. U Isusovu križu svaki križ dobiva svoj puni smisao. Svaka patnja krije u sebi iskru uskrsnuća. Svaka bol nosi u sebi klicu ozdravljenja, svaka prolazna patnja podnesena radi Krista krije u sebi klicu vječnosti.
U dostojanstvu današnjeg bogoslužja otkrivamo smisao svoga življenja, otkrivamo novu nadu i novu radost.
Svojim predanjem Isus je pobijedio beznađe, grijeh i samu smrt. Kada su svi mislili da je satrt, da je zbrisan s lica zemlje, Isus je već na Veliki petak pokazao snagu ljubavi koja nadjačava mržnju i zavist, da bi to u zori uskrsnuća zasjalo punom svjetlošću.
Neka nas posebnost ovoga dana ispuni mudrošću Božje riječi, snagom Kristova križa i nadom njegova uskrsnuća.
prof. dr. vlč. Zvonko Pažin
Izvor: Crkva na kamenu/https://www.vjeraidjela.com/
