Naša je katolička vjera najveće blago koje čovjek nađe kada upozna Isusa. Ona je moć kojom se vidi ono što je površnom pogledu nevidljivo. Snaga kojom se prevaljuju brda prepreka, nedaća, sablazni, odbija napast i zlo. Lijek za boli što ih ni jedan drugi lijek ne može ublažiti niti otkloniti. Svjetlo koje rasvjetljuje svaku tamu i izvodi na put spasenja. Dar kojim se postiže sitost i taži žeđ duše te otvaraju vrata blažene vječnosti.
Raste kad je primaš kao dijete i dijeliš od srca, a blijedi i nestaje kad je skrivaš i držiš za sebe koristeći je samo kao antistresno sredstvo.
Njome možeš mnoge zadiviti, ali i uznemiriti. Ti pri tom trebaš ostati čvrsto u njoj ukorijenjen ne pripisujući sebi zasluge zbog divljenja drugih ili krivicu zbog njihova nemira i neprijateljstva.
Ona je i zavjet koji nasljeđujemo od onih koji su nam je sačuvali i zalog što ga ostavljamo onima koji dolaze iza nas. Bez nje, naša je povijest samo zbir činjenica koje ne možemo razumjeti, a budućnost bi bila neizvjesnost u koju smo bačeni bez svrhe i cilja. Zato je odgovornost da je neokrnjenu očuvamo neizmjerna, zadaća da je cjelovitu svjedočimo neizostavna. Posebice u današnjem vremenu kad se istine vjere, što su nam ih apostoli predali, iz svih mogućih pravaca pokušavaju zamagliti, iskriviti, relativizirati, oboriti, uništiti. Kad su mnogi zbunjeni i zavedeni svjetovnim medijskim porukama koje sugeriraju novi, blaži odnos prema grijehu, utemeljen na osobnom subjektivnom osjećaju o tome što je doista grijeh (?) i najavama novog pristupa, koji izgovoren iz usta nekih teologa i crkvenih velikodostojnika sa Zapada zvuči heretično.
Vjera nam daje razumjeti da sve ima svoje razloge i uzroke, da je sve povezano nevidljivim nitima, da nije uzaludna i besmislena nijedna patnja, ni tada kada nam se čini da smo nevini, žrtve. Da ovdje na zemlji prolazimo kušnje vjernosti i poslušnosti Božjoj riječi, a da ćemo tek s onu stranu smrti vidjeti pravu sliku životnoga tkanja.
Matija Grgat
Izvor: Crkva na kamenu
