Ako si duhovno živ, ideš jer to voliš!
Ako si duhovno mrtav, ovo ne ćeš ni pročitati.
Ako si duhovno “radoznao”, ima još nade!
Neki redoviti misar napisao je pismo uredniku nekih novina u Americi, objavljeno u više prigoda, i potužio se kako nema smisla ići svake nedjelje u crkvu. Piše: “Idem već 30 godina. U tom sam razdoblju slušao oko 3000 propovijedi. Ali u svome se životu ne mogu sjetiti ni jedne jedine. Zato meni se čini da ja gubim vrijeme idući u crkvu, kao što i propovjednici i svećenici apsolutno gube vrijeme propovijedajući.”
Taj je tekst izazvao pravu polemiku u rubrici “Pisma uredniku”. Na “radost” urednika, to je trajalo tjednima dok netko nije donio ovaj konkretan argument: “Ja sam u braku već 30 godina. Kroz ovo vrijeme moja je supruga pripremila oko 32.000 obroka. Ali, u svemu tom vremenu, ne mogu se sjetiti ni jednoga jedinoga cjelovita jelovnika tih obroka. Ipak znam ovo: svi su me ti obroci hranili i davali mi snagu potrebnu za obavljanje posla. Da mi supruga nije pripremila ove obroke, danas bih bio fizički mrtav. Isto tako, da nisam htio ići u crkvu i slušati propovijedi, ja bih danas bio duhovno mrtav! Kada sam klonuo, nisam ni za što, a Bog me podiže i kaže mi da nešto vrijedim. Vjera vidi nevidljivo, vjeruje u nevjerojatno i prima nemoguće! Hvala Bogu na fizičkoj i duhovnoj hrani! Ako ne mogu Boga vidjeti u ‘svemu’, ne mogu ni u čemu!”
Izvor: Crkva na kamenu
