Reče Isus svojim učenicima: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom” (Mt 5,17-19).
U današnjem evanđelju još jedanput izlazi na vidjelo činjenica da je Isus bio od svojih suvremenika, pismoznanaca optuživan i kritiziran da krši Mojsijev zakon i propise koje je kao Židov bio obvezan živjeti i poštovati. Stoga nam se čini da se Isus nastoji opravdati svojim učenicima, da to nije tako. Učenici i pismoznanci često su bili zbunjeni Isusovim postupcima jer je narod i svoje slušatelje s jedne strane poticao na obdržavanje Zakona, a s druge strane im je govorio da to čine na nov način, da o onome što Bog od njih traži razmišljaju na ispravan način, a ne onako kako su na žalost tumači Zakona, njihovi pismoznanci, s vremenom izokrenuli i promijenili. Isus nije buntovnik, on ne želi ukidati one upute i zapovijedi koje je ustanovio njegov Nebeski Otac, nego želi da primjena svih zapovijedi koje usklađuju život i djelovanje zajednice doista postanu plodonosne, na izgradnju i napredak svakoga pojedinca. Isus naglašava da čovjek ne smije nikada biti rob Zakona. Božje su zapovijedi od početka u Božjoj namisli postale osnovna načela i putokazi ispravnoga življenja čovjeka u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Tek kasnije su nastale brojne poteškoće u obdržavanju Zakona jer su pismoznanci za svaku životnu situaciju, stvarali nove zapovijedi i zabrane. Zbog toga Isus kritizira njihove postupke jer su svojim zabranama i odredbama nametali nesnošljive terete narodu.
Osim Mojsijeva zakona, koji je uistinu kao dar i znak saveza, od Boga bio predan narodu na Sinaju, i koji se morao poštovati, pismoznanci su dodali još novih 600 pravila vezanih za poštivanje subote, te 365 zabrana i 250 zapovijedi. Obdržavati sve ove propise predstavljao je velik teret, koji je opterećivao običnog malog čovjeka, koji je samo želio osjetiti Božju blizinu i ljubav u svome životu. Ljudi su se gubili i osjećali krivicu i stalnu prisutnost osobnog grešnog stanja, ako ne bi poštovali sve zapovijedi i zabrane koje su im odredili njihovi vjerski autoriteti i vođe. Gubili su mir srca i duše. S druge strane njihovi pismoznanci su ih učili da ako žele omiljeti Bogu, moraju revno obdržavati sva ova pravila koja im na kraju određuju uspješan život i vode ih prema sretnoj smrti i životu u vječnosti. Kada Isus govori da nije došao ukinuti nego dopuniti zakon, misli da je smisao njegove misije na zemlji objasniti pravo i izvorno značenje Zakona, ono izvorno značenje koje je njegov Nebeski Otac predao Mojsiju i zajednici. Isus samo želi da se u svakodnevici pomoću Božjih zapovijedi traži i prihvati volja Božja za svakog čovjeka, te da životni uspjeh svakog pojedinca ovisi o njezinom izvršenju. Svakim svojim postupkom Isus želi naučiti ljude da Boga treba na ispravan način štovati, a svakog čovjeka tj. bližnjega pored sebe poštovati. Bogu dati čast i slavu, a bližnjemu pokazati dostojnu blizinu i poštovanje. Isus stavlja veliku odgovornost i na učenike i sve buduće njegove sljedbenike, da na ispravan način prenose ljudima njegovu poruku spasenja i volju nebeskoga oca. Od uspjeha njihove misije, odnosno prenesene poruke, ovisit će hoće li njihovi slušatelji tu istu poruku primiti, prihvatiti, usaditi u srca i po njoj živjeti. U svakodnevnom životu vjernika nije dakle samo dovoljno prihvatiti norme i zakone, nemati ništa protiv poštovanja Božjih zapovijedi, nego treba učiniti i korak više – živjeti Božje zapovijedi iz ljubavi. Odgovornost je i na svima nama koji se nazivamo Kristovim učenicima i sljedbenicima da poučavamo jedni druge ispravnom načinu vjerničkog življenja. Od Boga primljene darove i talente, te dar vjere ne smijemo zadržati samo za sebe, nego sve to prenositi drugima na potpun, cjelovit i ispravan način, ne dodajući niti oduzimajući ništa od onoga što sadržava Kristov nauk i Javna Objava. Cilj svakoga kršćanina jest postignuti blagoslov u životu i konačno spasenje u vječnosti. Do ovoga cilja je moguće doći samo zajedničkim i udruženim snagama svakog čovjeka te ako iskreno pokazujemo zahvalnost za ljubav Božju koja nam se neizmjerno iskazuje u našemu životu. Kad shvatimo koliko nas Bog ljubi, jedina životna želja treba nam biti uzvratiti toj neizmjernoj ljubavi, preko našeg osobnog i sinovskog predanja Bogu i zahvalnosti prema njegovu daru. Obveza međusobne ljubavi prema bratu čovjeku jest svevremena i obvezujuća za svakoga i važnija je od robovanja izvšavanju Zakona i zapovijedi. To je bit Isusove poruke da nije došao ukinuti Zakon nego dopuniti.
Don Davor Berezovski
