Pouke i misli velikoga Ratzingera

Čovjek nije izgubljeni pojedinac u svemiru

Nastavljamo druženje s knjigom Josepha Ratzingera Uvod u kršćanstvo. Kada bi čovjek odgovorio na pitanje tko je on, mnoge bi stvari bile riješene. Sva ova muka Adamovih potomaka proizlazi iz toga što čovjek nije razumio sama sebe i nije shvatio svoju ograničenost. Onaj tko nije shvatio sebe, kako će shvatiti i prihvatiti Boga?! “Čovjek više nije puki čovjek nego jedno s Bogom.”[1] “Čovjek je to bliži sebi što je više pri drugome. K sebi on dolazi jedino kad napušta sebe.”[2] “Čovjek je u krajnjoj liniji upućen na Drugoga, tj. na Boga.”[3] “Isus Krist je čovjek koji je potpuno nadrastao sebe.”[4] “Savršeno očovječenje čovjeka pretpostavlja utjelovljenje Boga.”[5] “Čovjeka čovjekom čini njegova otvorenost prema cjelini. On je to više čovjek što je manje zatvoren u se.”[6] “Isus je egzemplarni čovjek preko kojeg potpuno dolazi na vidjelo pravi lik čovjeka i Božja namjera s njim.”[7] “Isusova se egzistencija tiče čitava čovječanstva.”[8] “Svijet je konačno ipak konstruiran i uzdržavan ‘odozgor’.”[9] “Isus je onaj čovjek u kojem čovječanstvo dotiče svoju budućnost.”[10] “Krist, kao budući čovjek, nije čovjek za sebe nego čovjek za druge. Onaj koji se oslanja isključivo na sebe, jest čovjek prošlosti. Budućnost čovjeka krije se u predanosti za druge (Sein-für).”[11] “Otvoreni bok početak je novog, definitivnog zajedništva ljudi. Čovjekova budućnost visi na križu.”[12] “Kršćanska vjera ne gleda samo ono što se već zbilo.”[13] “Vjera se ne sastoji samo iz gledanja u vječnost; to bi bio platonizam i metafizika. Ona je prije svega pogled prema naprijed. Vjera je u sustavu koordinata svih triju veličina: prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.”[14] “Čini se da je religiozna dimenzija kršćanstva prešla u običnu izvanjskost.”[15] “Kad bi postojao samo Bog i suma pojedinih individuuma, kršćanstvo ne bi bilo potrebno.”[16] “Pojedinac zapravo niti ne postoji. Čovjek je istovjetan samom sebi tek kada je uključen u cjelinu.”[17] “Tijelo nas međusobno udaljuje i zbog toga je ono princip razjedinjavanja.”[18] “Čovjek je biće koje može postojati samo tako što potječe od drugoga.”[19] “Ljubav prema sebi ne predstavlja praoblik ljubavi.”[20] “Biti čovjekom znači postojati s drugim.”[21]

Božo Goluža (priredio)

[1] Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb, 1972., str. 209.

[2] Isto.

[3] Isto.

[4] Isto, str. 210.

[5] Isto.

[6] Isto.

[7] Isto, str. 211.

[8] Isto.

[9] Isto, str. 213.

[10] Isto, str. 214.

[11] Isto, str. 215.

[12] Isto, str. 216.

[13] Isto, str. 217.

[14] Isto.

[15] Isto, str. 219.

[16] Isto.

[17] Isto, str. 220.

[18] Isto.

[19] Isto.

[20] Isto, str. 221.

[21] Isto.

Izvor: Crkva na kamenu