Pouke i misli velikoga Ratzingera

Križ je izraz radikalne ljubavi

Prelazimo na drugi dio knjige Josepha Ratzingera Uvod u kršćanstvo. “Dijete označava nadu i radost.”[1] “Isusovo začeće je novo stvaranje, a ne rađanje od Boga.”[2] “Isusovo začeće ne znači da je nastao novi Bog-Sin. Bog je u Isusu poprimio ljudsku narav.”[3] “Spasenje svijeta ne dolazi ni od čovjeka ni od njegove vlastite snage.”[4] “Kršćanska vjera ispovijeda kako Bog nije sužanj svoje vječnosti i nije ograničen samo na duhovno, nego može djelovati sada i ovdje.”[5] “Marija je slika čovjeka koji vjeruje.”[6] “Marija predstavlja čovječanstvo koje je u cijelosti iščekivanje.”[7] “Križ je izraz radikalne ljubavi. Križ je izraz jednog života koji potpuno postoji za druge.”[8] “Pomirbeno djelo kojim ljudi žele umiriti i udobrostiviti božanstvo u središtu je povijesti religija. U Novom zavjetu je gotovo posve obratno. Bog dolazi k čovjeku. Njegova pravednost jest milost.”[9] “Križ je kretanje odozgo prema dolje.”[10] “Biti raspoloživ za Božje djelovanje – to je kršćanska žrtva.”[11] “Slobodno opredjeljenje ljubavi jedino je što Bog čeka.”[12] “Smaknuće jednoga čovjeka koji je bio osuđen kao politički zločinac, jedina je liturgija svjetske povijesti. Gledajući zemaljski, to je bilo profano zbivanje.”[13] “‘Krv’ je konkretizacija jedne ljubavi.”[14] “Kršćanski kult sastoji se u potpunoj ljubavi.”[15] “Značenje kršćanskoga kulta sastoji se u tome da ne pokušavamo sami sebe opravdavati, jer to su i onako samo izgovori koji nas međusobno čine neprijateljima.”[16] “I Adamov pokušaj da se opravda bio je tek izgovor i prebacivanje krivnje na drugoga.”[17] “Kršćanska žrtva nije ništa drugo nego exodus u predanje.”[18] “Pšenično zrno samo u smrti može donijeti plod.”[19] “Konstitutivni princip žrtve nije uništenje, nego ljubav.”[20] “Što se tiče križa, nije važna množina fizičkih bolova. Bol nema vrijednosti. Vrijednost se sastoji samo u veličini ljubavi. Samo ljubav daje pravac i smisao boli.”[21] “Pravednik se ne povodi za mišljenjem ljudi, nego se zalaže za pravednost isključivo radi nje same.”[22] “Prema Platonu, čovjek koji je uistinu pravedan u ovom će svijetu nužno biti nepriznat i progonjen.”[23] Ovdje Ratzinger ponovo citira Platona (četiri stoljeća pr. Kr.) koji kaže: “Oni će reći da će pravedan čovjek biti bičevan, mučen, bačen u tamnicu, oslijepljen na oba oka, i poslije svih tih muka, najzad još i razapet na križ.”[24] Pravo proroštvo poganskoga filozofa o Isusu Kristu. “Savršeni pravednik u svijetu mora biti razapeti pravednik.”[25] “Činjenica je da je savršeni pravednik, kada se pojavio bio razapet.”[26]

Božo Goluža (priredio)

[1] Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb, 1972., str. 248.

[2] Isto, str. 249.

[3] Isto, str. 250.

[4] Isto, str. 252.

[5] Isto, str. 254.

[6] Isto, str. 255.

[7] Isto.

[8] Isto, str. 257.

[9] Isto.

[10] Isto, str. 258.

[11] Isto.

[12] Isto, str. 260.

[13] Isto, str. 261.

[14] Isto, str. 262.

[15] Isto.

[16] Isto.

[17] Isto, str. 263.

[18] Isto, str. 264.

[19] Isto.

[20] Isto.

[21] Isto, str. 266.

[22] Isto, str. 267.

[23] Isto.

[24] Isto.

[25] Isto, str. 268.

[26] Isto.

Izvor: Crkva na kamenu