Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De civitate Dei), III., KS, Zagreb, 1996.
“O narodu među kojim nema pravde ne može se reći da ima državu” (19,21,2). Znači, prva zadaća svake države trebala bi biti promicanje pravde. Sami možemo prosuditi imamo li državu.
“Narod je skup razumna mnoštva udružen složnim zajedništvom u stvarima koje ljubi. Kako bi se vidjelo kakav je koji narod, treba razvidjeti one stvari koje ljubi. Bilo što on ljubio, ako je skup mnoštva ne puke stoke, nego razumnih stvorova i združen je složnim zajedništvom u stvarima koje ljubi, onda nije besmisleno nazvati ga narodom; i narod je to bolji što se u boljim stvarima slaže, i to gori koliko se slaže u gorima” (19,24). Ne trebamo zatvarati oči, valjalo bi priznati da se danas ljudi u svijetu uglavnom slažu oko loših stvari. Masa je ta koja dirigira javno mnijenje pa pojedinac nema pravo na osobno mišljenje, smatra ga se čudakom, iako je možda upravo on u pravu, a ne masa. Danas je važno biti dio većine pa makar ta većina bila na zlu glasu i na zlu putu. Znači, često se slažemo u lošim stvarima pa kakav smo to mi onda narod?!
“Zašto se onaj tko je pun zločina uzdiže počastima?” (20,2). Na žalost, počastima se nastoje uzdići i oni “puni zločina” kao i oni koji sebe pravednicima smatraju.
“Veoma su rijetki oni ljudi koji ne trpe nikakve kazne u ovome životu, nego su kažnjeni samo nakon smrti” (21,14). Ovo je dobro znati kako ne bismo zavidjeli onima kojima naizgled sve ide dobro.
“Pljačkajući od drugih ljudi, ti grabe mnogo više plijena a od toga nešto malo dijele kao milostinju siromasima, pa ipak misle da time hrane Krista, i to u tolikoj mjeri te vjeruju kako su od njega kupili, ili da zapravo svakodnevno kupuju, dozvolu s kojom bez ikakve kazne mogu činiti takva zlodjela” (21,27,2). Ovo je očito danas više nego ikada. Razni prevaranti znaju katkada ponešto dati za Crkvu i misle da su kupili spasenje.
“Što komu koristi da je kršten, ako nije opravdan?” (21,27,3). Mnogi su lopovi, kriminalci, ubojice kršteni, pa kakva im korist. Samo krštenje bez svakodnevna življenja Kristovih načela ne znači ništa.
“Što je ljubav prema tolikim ispraznim i škodljivim stvarima od kojih nastaju: tjeskobne brige, smutnje, jadi, strahovi, luda veselja, nesloge, prepirke, ratovi, urote, srdžbe, neprijateljstva, prijevara, laskanje, podvala, krađa, otimačina, podmuklost, oholost, častljivost, zavist, čovjekoubojstva, ocoubojstva, okrutnost, divljaštvo, opačina, razvrat, ćudljivost, bezobraština, besramnost, blud, preljubi, rodoskvrnuće, te toliki protunaravni poroci i gnusobe u oba spola (koje je ružno čak i spominjati), pa svetogrđa, krivovjerja, hule, krivokletstva, tlačenje nedužnih, osvade, dvoličnosti, prekršaji, lažna svjedočenja, nepravične osude, nasilja, razbojništva i ostalo od takvih zala što i ne odlazi u pamet, ali ipak ne dolazi iz samoga života ljudi?” (22,22,1). Sveti Augustin ovdje nabraja sva ona zla koja nas svakodnevno odvajaju od Krista.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
