Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De civitate Dei), II., KS, Zagreb, 1995.
“Ne bi se stiglo do zla djela, da mu nije prethodila zla volja. I dalje, što je drugo osim oholosti moglo biti početkom zle volje? Jer ‘oholost je početak svakoga grijeha’ (Sir 10,13). A što li je drugo oholost nego žudnja za izopačenim uzdignućem? Naime, izopačeno je uzdignuće, kad se napusti počelo uz koje duša treba prionuti, i postane se i bude, na neki način, sam sebi počelom. To se zbiva kad se netko odviše sviđa sam sebi” (14,13,1). Nije ovdje u pitanju samo narcisoidnost, nego je isto tako opasno stanje kada čovjek upadne u subjektivizam i kada počne misliti da se cijeli svijet treba vrtjeti oko njega. Ovo je vrlo česta pojava među ljudima.
“Dobro je ‘uzdignuti srce’, ali ne prema sebi samome (što je oholost), nego prema Gospodinu, što je poslušnost, koja može pripadati samo poniznima” (14,13,1). Nije poniznost ponižavanje i samoponižavanje, nego je to svijest da ništa učiniti ne možemo bez Boga, ali i bez pomoći ljudi koji nas okružuju. Poniznost je svijest da smo ograničena stvorenja.
“Oholost traži da se krivnja za počinjeno prebaci na drugoga: oholost žene optužuje zmiju, oholost muža optužuje ženu” (14,14). Ako pogledamo malo bolje svoje postupke, vrlo često uhvatit ćemo se u ovoj vrsti oholosti: nastojimo svoju krivnju uvijek prebaciti na drugoga. Ovo čine ne samo djeca, nego prečesto i odrasli ljudi.
“U raju bijaše veća neposlušnost što ono koje se zapovjedilo nije bilo uopće teško” (14,15,1). Stvarno nije bilo teško ne jesti s jednoga drveta, a sve ostalo prvim ljudima bijaše dopušteno. I nama je mnogo toga dano i dopušteno, ali nekako uvijek težimo za onim što je zabranjeno.
“Postoji žudnja za osvetom, koja se zove srdžbom; postoji žudnja za posjedovanjem novca, koja se zove pohlepom; postoji žudnja za pobjedom po svaku cijenu, koja se zove tvrdoglavost; postoji žudnja za hvastanjem, koja se zove hvalisavost” (14,15,2). Osveta nije samo ono kada netko nekoga usmrti zbog nečega, nego se ona javlja i u najmanjim stvarima, a zapravo truje našu dušu. To je svakidašnja pojava. Pohlepa nije samo ono kada netko čezne za milijunima nekoga novca, nego se ona može javiti i kada je u pitanju sitniš. Bitno je naše stajalište prema novcu. Žudnja za pobjedom ne odnosi se samo na velike ratove, nego na naše svakidašnje “male pobjede” nad drugima. Od hvastanja nije obolio samo oholica koji ne vidi nikoga osim sebe na zemlji, nego i ono kada ne propustimo istaknuti svaki naš uspjeh i pohvaliti se njime.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
