Pouke i misli velikoga Ratzingera

Zlo je živo biće, a ne nekakav nedostatak

Slijedi treći nastavak pouka i misli pape Benedikta XVI. Velikog, iz knjige Razgovor o vjeri. “Zlo nije manjak, nego živo biće, duhovno, izopačeno i pokvareno. Zastrašujuća stvarnost. Tajanstvena i strašna.”[1] Oni koji žele sakriti identitet zla, o njemu govore kao o nedostatku. To je biće – đavao! Uvijek se iznova čudimo kada vidimo, čujemo ili pročitamo kako neki bezvjerci “zabrinuto” govore o vjeri. Papa Benedikt XVI. o tomu kaže: “Zanimljivo je da to protivljenje dolazi uvijek od onih novina i komentatora koje ne bi trebala zanimati reafirmacija jednoga stajališta vjere za koju kažu da je u cjelini odbacuju. Iz njihove perspektive opravdana je ironija, ali zašto srdžba?”[2] “Đavao je za kršćansku vjeru misteriozna stvarnost, ali i osobna i realna, a ne simbolična.”[3] “Čovjek sam nema snage suprotstaviti se Sotoni.”[4] Treba mu Božja pomoć. “Ne trebamo se prepustiti mentalitetu tolikih vjernika danas koji misle da se dovoljno ponašati onako kako se ponaša većina i da će sve biti u redu.”[5] Na žalost, kao opravdanje za neke loše navike često čujemo: Pa što se može, svi rade tako. To je kobna pogrješka. “Ne prihvatiti i ne respektirati smrt, znači ne prihvatiti i ne respektirati život.”[6] “Ako čistilište i ne bi postojalo, trebalo bi ga izmisliti.”[7] “Pokojnik ne prestaje biti potreban moje ljubavi.”[8] “Limb (gdje su išla djeca koja su umrla bez krštenja) nikad nije bio vjerska istina.”[9] “Tko s jasnoćom gleda na ponore našega vremena, vidi na djelu sile koje nastoje rastočiti odnose među ljudima.”[10] “O đavlu se govori previše ili premalo.”[11] To su ekstremi, jedni đavla vide posvuda, a drugi misle da uopće ne postoji. “Opasnost bi bila kada bismo gledali samo na opasnost.”[12] “Kada se tko nalazi na krivom putu, što brže trči, to se više udaljava od cilja.”[13] “Dijalog može produbiti i pročistiti katoličku vjeru, ali je ne može promijeniti u njezinoj biti.”[14] Ne može se za račun ekumenizma i dijaloga raditi kompromis koji dovodi u pitanje istine vjere. “Bez Tradicije Biblija postaje jedna stara knjiga kao i mnoge druge.”[15] Odbacivši tradiciju, protestantizam je od Biblije učinio knjigu kao što su i sve ostale knjige, koju može svatko čitati na svoj način i iz teksta izvlačiti zaključke koji njemu odgovaraju. “Svaka ‘znanost’ neizbježno ovisi o jednoj filozofiji, o jednoj ideologiji. Ne može biti neutralnosti.”[16] Često čujemo priče o “neovisnoj znanosti”, ali stvari u stvarnosti izgledaju sasvim drukčije. Razne ideologije često koriste znanost za svoju promociju. “Moramo imati hrabrosti jasno ponavljati da je, uzeta u svojoj cjelini, Biblija katolička.”[17] “U vjeri naše Crkve doživljavao sam katoličanstvo kao utvrdu pravde i istine protiv toga kraljevstva ateizma i laži kakav je bio nacizam.”[18] “Hitler nije imao nikakvu većinu u katoličkim područjima.”[19] “Kršćani su pozvani na realizam: biti pozvani na znakove vremena znači i ovo: pronaći hrabrost gledati stvarnost u lice, u njezinu pozitivnom i negativnom obliku.”[20] “Činjenica je da je pogreška toliko opasnija koliko je veća jezgra istine koju sadrži.”[21] Najopasnije su poluistine, jer kada je nešto očita laž, nitko je ne prihvaća, ali poluistina, odnosno polulaž često biva prihvaćena kao puna istina. “Nacisti su željeli iskorijeniti kršćanstvo u Europi upravo zbog njegova ‘stranog’ karaktera.”[22] Začuđujuće je koliko se malo govori o tomu da kršćanstvo nije prihvaćalo nacizam, i da nacizam nije prihvaćao kršćanstvo.

Božo Goluža (priredio)

[1] Joseph Ratzinger, Razgovor o vjeri, Verbum, Split, 2013., str. 128.

[2] Isto, str. 129.

[3] Isto, str. 130.

[4] Isto.

[5] Isto, str. 136.

[6] Isto.

[7] Isto, str. 138.

[8] Isto.

[9] Isto, str. 139.

[10] Isto, str. 140.

[11] Isto, str. 141.

[12] Isto, str. 144.

[13] Isto, str. 145.

[14] Isto.

[15] Isto, str. 149.

[16] Isto, str. 154.

[17] Isto, str. 155.

[18] Isto, str. 156.

[19] Isto.

[20] Isto, str. 162.

[21] Isto, str. 164.

[22] Isto, str. 182.

Izvor: Crkva na kamenu