Dva gospodina, Mario Valentić i Šimun Cimerman, nezadovoljni epidemiološkim mjerama zatvaranja teretana u kojima vježbaju i mnogi vjernici, odlučili su protestirati. Za te mjere očito im je kriva Katolička crkva, pa su odlučili oskvrnuti crkvu u župi Duha Svetoga na Jarunu i napraviti od sakralnog prostora teretanu izvodeći u njoj “performans”.
Usput, nema institucija ili osoba u hrvatskom društvu koje ne trpe zbog epidemioloških mjera, pa i vjernici, ali nitko od njih nije išao vrijeđati i napadati teretane. No, ovaj sakrilegij treba staviti u širi, europski kontekst ruganja, ponižavanja i uništavanja kršćanskih svetinja.
Prema podacima Instituta Gatestone, u prošloj je godini diljem Europe više od 3000 kršćanskih simbola bilo uništeno, oskvrnuto, vandalizirano. Objekt ove mržnje prema svemu kršćanskom u Europi nisu bile samo crkve, pardon teretane, nego i kršćanske odgojno-obrazovne ustanove, groblja, spomenici sa svetačkim ili biblijskim motivima. Bilo je to prije paljenja crkve Notre-Dame, prije nego što su vjernici u Nici zaklani tijekom molitve.
Tko smije spomenut Božić
Zemlje koje su najviše pogođene tim protukršćanskim napadima su Francuska, gdje su se svetogrđa događala u prosjeku tri puta dnevno, potom Njemačka, s prosječno dva dnevno (službena izvješća policije).
Slična je protukršćanska svakodnevica i u drugim europskim zemljama: Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Irskoj, Danskoj i Velikoj Britaniji, s prosječno gotovo deset dnevno. Dakle, protukršćanstvo je postalo pošast.
Počinitelji ovih djela nisu uvijek detektirani ili uhićeni, što otežava razumijevanje točnih razloga ove protukršćanske mržnje. Ipak, u Francuskoj i Njemačkoj, ističe se u spomenutom izvješću, ovi su napadi uglavnom uzrokovani valovima migracije iz pretežno islamskih zemalja, dok u Španjolskoj većina tih napada dolazi od anarhističkih skupina, ili su ih izvodile radikalne feministkinje koje žele micanje svih vjerskih simbola iz javne sfere.
“O svim tim protukršćanskim djelima rijetko se izvještava u zapadnim medijima, sve je prekriveno velom šutnje”, kaže se u izvješću.
Kako rekoh, nisu samo crkve objekti napada, U Italiji, samo u prosincu 2019., bilježe se brojni napadi na jaslice javno postavljane, od davnina, na gradskim trgovima tijekom božićnog vremena. Od Alpa do Sicilije vandalizirani su deseci jaslica. U Lodiju je odrubljen kip Djeteta Isusa. U Milanu su “nepoznati počinitelji” stavili bočicu (…) uz kip Madone.
Potom, jačaju i inicijative za bojkot kršćanskih vjerskih blagdana otkazivanjem božićnih predstava te se, radi političke korektnosti, masovno traži da se ne čestita Božić, nego “sretni praznici”. Da se ne vrijeđaju muslimani ili ateisti.
Napad na kršćanske simbole u Europi obuhvaća sve, od biznisa do sporta. Samo najpoznatiji primjeri: velike robne marke poput Nestléa izbrisale su kršćanski križ na vrhu grčkih pravoslavnih crkava sa svojih grčkih paketa jogurta, a Real Madrid (Luka, oprosti) skinuo je križ sa svojega grba, pristavši na ucjenu kako bi mogao igrati lukrativne utakmice u bogatim islamskim zemljama.
U Engleskoj je u nekim školama u Sussexu zabranjeno davanje vremenskih referencija “prije Krista” ili “nakon Krista”. Na Oxfordu je zabranjeno kršćansko studentsko udruženje. U Njemačkoj, u Karlsruheu, umjetnik je pobijedio na javnom natječaju za ukrašavanje postaja metroa freskama koje prikazuju biblijske motive, no ipak nije prošlo jer je takva “umjetnost previše kršćanska”, pa bi mogla vrijeđati inovjernike i migrante.
Ovakvih je izljeva protukršćanske mržnje i netolerancije u Europskoj uniji toliko da bih mogao nabrajati do jutra, no u EU mainstream medijima ne ćete naći gotovo ništa, ili veoma malo. Ali o islamofobiji, homofobiji… ovoj i onoj fobiji piše se napretek. Kršćanofobija? Ma dajte…
Nismo mi zatucani
Stoga, ova dva naša momka koja su od crkve na Jarunu napravili teretanu naš su europski ponos, sasvim u skladu s europskim trendovima i “vrijednostima”. Hvala im, nismo zatucani. Šalu na stranu.
No, kakve veze ime sve gore napisano s bivšim francuskim predsjednikom Giscardom d’Estaignom, koji je, nažalost, u četvrtak preminuo u 94. godini života. Ima, pri čemu ne kažem da je on, pokoj mu duši, krivac za ovo što se događa kršćanima (i Židovima) u Europi. Iako o mrtvima treba sve najbolje, upravo stoga valja podsjetiti na dvije njegove zasluge.
Prva se odnosi na islamističko divljanje i terorizam u Francuskoj, u kojoj je trenutno oko 900 tisuća ilegalnih migranata. Upravo je za vrijeme vladavine našega slavnog pokojnika d’Estaigna pokrenut divlji proces imigracije iz islamskih zemalja.
Druga stvar, a tiče se judeokršćanstva, odnosi se na presudnu ulogu d’Estaigna, koji je bio glavni arhitekt Lisabonskog ugovora, što je na cijeli EU primijenio francuski model radikalnog laicizma i sekularizma, te odbio staviti u europski Ustav judeokršćanske korijene. Pismo, apel koji mu je poslao Ivan Pavao II. nije htio niti pročitati. Vjerojatno iz poštovanja.
Takav EU, preplavljen ilegalnim imigracijama i protujudeokršćanskim zlosiljem, trenutno puca po šavovima.
Što nas može spasiti kao kulturu, kao civilizaciju koja se odrekla vlastite prošlosti? Jamačno, jedino hitno otvaranje teretana.
Ivica Šola
Izvor: Crkva na kamenu/Slobodna Dalmacija
