Lako je naći povod, ali ne i argumente za mržnju

Foto: vecernji.hr

Spomenik kardinalu bl. Alojziju Stepincu otkriven je u Osijeku, 9. veljače 2017., dan uoči njegove 57. godišnjice blažene smrti. Vijest o ovomu događaju prenijeli su mnogi mediji, a reakcije na ovaj događaj bile su različite. Opet se razvila rasprava o hrvatskom Blaženiku koji je osuđivao sve totalitarne sustave (onaj Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske kao i bezbožni komunistički totalitarni režim). Onaj tko ne razlikuje državu od režima ima nepoštene namjere. Optuživati bl. Alojzija Stepinca za to što je svom dušom prihvatio stvaranje samostalne hrvatske države i pripisivati mu dioništvo u zločinima koje je počinio režim u toj državi, nepošteno je, drsko i bezobrazno. Ozbiljnim pristupom svim pitanjima iz vremena Nezavisne Države Hrvatske jasno se dolazi do saznanja da bl. Alojzije Stepinac nije bio nikakav miljenik pa ni suradnik toga režima. To je jasno istaknuo i na montiranom sudskom procesu u Zagrebu 1946. godine. Štoviše, postoji mnogo dokaza kako se suprotstavljao nedjelima koja su počinjena u to vrijeme.

Ali što se može, slijepcu je uzaludno namigivati i gluhomu je uzaludno govoriti. Oni ne vide i ne čuju. Eto, tako se ponašaju mnogi u Srbiji, a pogotovo tamošnje političko i crkveno vodstvo. Ovih je dana glasnogovornik toga političko-crkvenoga establišmenta bio tamošnji ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Onako odoka, pucao je po svemu i svačemu rafalnom paljbom, pa je onda u isti koš stavio Antu Pavelića i bl. Alojzija Stepinca. Ozbiljni poznavatelji prilika iz toga vremena dobro znaju da su njih dvojica imala vrlo malo dodirnih točaka. Očito, u Srbiji su na istom glasu Pavelić, bl. Stepinac, Tuđman, a možda i Stjepan Radić. Svi su oni “ustaše” (koje treba pobiti), tj. borci za hrvatsku slobodu, pa su kao takvi “zločinci”. Zanimljivo, prvoga nisu ubili (jest UDBA na njega izvela nekoliko neuspjelih atentata), bl. Stepinca komunisti su trovali i sustavno ubijali, trećega su mislili ubiti raketiranjem Banskih dvora, a četvrtoga su u beogradskoj Skupštini izrešetali.

Nakon svih odvratnih nedjela koje je beogradska čaršija učinila hrvatskome narodu, ponajviše ne prihvaćajući stvaranje samostalne hrvatske države ni u kojem obliku i bez obzira tko joj bio na čelu, moramo ocijeniti kao perverziju priču o tomu kako Beograd želi razgovarati sa Zagrebom, ali uz uvjete, odnosno, ako službeni Zagreb prihvati beogradski način razmišljanja. Prema tom načinu razmišljanja, svi koji su prihvatili osnutak samostalne hrvatske države 1941. godine fašisti su i zločinci, a oni koji su se borili protiv samostalne hrvatske države (znači, ne samo protiv režima, nego protiv HRVATSKE DRŽAVE) jesu “antifašisti”. Kao da su “antifašisti” anđeoskoga podrijetla, pa su “sama dobrota”. A Bleiburg, a stotine tisuća nedužnih čije su kosti ti “antifašisti” posijali na križnim putovima, a Huda jama i tisuće živih zazidanih u napuštenu rudniku, a tolike znane i neznane jame koje su “antifašisti” napunili kostima nedužnih ljudi? Na svu sreću službeni je Zagreb ovoga puta dolično, odvažno i primjereno reagirao. Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, Davor Ivo Stier, poruke iz Srbije nazvao je “napadom u najgoroj maniri jednoga komunističkog aparatčika”, te je odbio Dačićev zahtjev za bilateralni susret. Izgleda, još smo svjetlosnim godinama daleko od vremena kada će se na jugoistoku Europe uvažavati dokumenti i argumenti i kada će o povijesti govoriti i raspravljati povjesničari, a ne oni koji povijest smatraju ancillom dnevne politike.

Božo Goluža

Izvor: Crkva na kamenu