Oko Jasenovca istjerati stvari na čistac

Foto: Vecernji.hr

Ovih su dana neke udruge i vjerske zajednice najavile bojkot službene komemoracije u Jasenovcu. Neki ljevičarski analitičari ponavljaju kako događanja u Jasenovcu sredinom 20. stoljeća treba istjerati na čistac, vjerojatno pri tom misleći da treba ostati sve po starom i da novija historiografska istraživanja oko Jasenovca nisu ništa drugo nego nedopustivo “revidiranje povijesti”. Međutim, stvari stoje sasvim drukčije. Većina povjesničara koji nisu opijeni komunističkom prošlošću uporno tvrdi kako se trebamo odmaknuti od svih ideologija, kako trebamo otvoreno pristupiti svim dokumentima i nalazima i argumentirano govoriti o svim stvarima, pa onda dakako i o jasenovačkoj prošlosti. S druge strane, oko Jasenovca je stvoren mit koji uvelike odudara od stvarnih povijesnih događanja. Kao potvrdu za to donosim slučaj mojih susjeda koji su pokopani u groblju u mome zavičaju (dječak od 11 godina i njegova strina koja je bila trudna – tek se udala za dječakova strica), a nalaze se na popisu žrtava Jasenovca. Ubili su ih četnici nedaleko od rijeke Bregave. U filmu “Jasenovac – istina” izneseno je još takvih primjera. Ali na ovo se nitko ne obazire nego uporno ponavljaju mantru o Jasenovcu kakvoga su oni skicirali još 1945. godine. Dirati u mit potpuno je zabranjeno, jer na tome i takvim mitovima počiva sva službena historiografija nastala u tim krugovima. Upravo se oni povjesničari koji nisu “sinovi komunizma” trude istjerati stvari na čistac, ali to im se onemogućuje, jer se odmah pogrdno prozivaju kao revizionisti, kolaboracionisti s ustaškim snagama, filoustašama i čime sve ne. Badava ljudi ponavljaju da osuđuju svaki zločin pa naravno i one zločine koje su učinile ustaše u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Ali sve badava, jer “djeca komunizma” ni u primisli ne daju da se ispitaju zločini njihovih očeva i djedova.

Dakako da “djeci komunizma” trebaju unutarnji i vanjski saveznici pa ih traže kod raznih udruga u zemlji i inozemstvu. Mnoge od tih udruga imaju također nekakve svoje interese u nijekanju mogućnosti da netko može voljeti ovu svoju modernu hrvatsku državu, nastalu u Domovinskom ratu. Prema njihovu mišljenju, sve što nisu oni stvorili ničemu ne vrijedi i treba ga uništiti. Jednu od tih vanjskih udruga koje se petljaju u samu strukturu moderne hrvatske države, članice Europske unije, predstavlja i Efraim Zuroff, koji je u jednom intervjuu ovih dana prosuo brdo nebuloza na koje se čovjeku jednostavno gadi. Zamislite, čovjek proziva cijeli hrvatski državni vrh za nekakvo proustaško ponašanje i inzistira na smjeni ministra kulture, jer, eto, on ima simpatije prema ustaštvu. Čovjek sebi stavio zadatak uređivati tuđu kuću. Neumjesno i nepristojno ponašanje! Zatim taj Zuroff nastavlja: “U hrvatskoj danas postoji pokušaj da se zataškaju zločini u Jasenovcu i da se učine manje važnim i to je potpuno neprihvatljivo”. Ako i ovom prigodom ponovimo da smo protiv zataškavanja bilo kakvih zločina i da smo za to da se sve pomno ispita i do u tančine razjasni, ovomu “lovcu na zločince” ne će ništa značiti, jer svi oni koji ne prihvaćaju “službena” izvješća o Jasenovcu i oni koji ne prihvaćaju komunističku historiografiju “zataškavaju zločine”. Ma, ne, mi smo upravo za to da se sve razotkrije i da se dokaže ISTINA! Nas ništa drugo ne zanima nego ISTINA – kakva god ona bila. Taj isti čovjek hvali Stipu Mesića i Ivu Josipovića te kaže kako je u njihovo vrijeme stanje bilo mnogo bolje i nada se da će se opet vratiti ta vremena, pa nastavlja: “Ako sljedeći put bude izabran antifašistički predsjednik, onda će stvari biti bolje”. Pa, kompletna današnja hrvatska vlast je antifašistička i antikomunistička. Ali tu i jest problem, jer ne smije biti antikomunistička.

Zuroff je na kraju toga intervjua uistinu prešao svaku mjeru i sve norme pristojna ponašanja komentirajući proglašenje svetim bl. kardinala Alojzija Stepinca, pa kaže kako bi takav čin “samo pomogao onima koji žele iskriviti sliku o 2. svjetskom ratu i holokaustu. Takva osoba ne zaslužuje biti kanonizirana. Netko tko je bio sudovni mentor ili svećenik Ante Pavelića ne može biti svetac. Kako netko može biti svećenik čovjeku koji je počinio masovna ubojstva i onda biti proglašen svecem?” Iz ovoga se vidi pravi, notorni diletantizam. Pa, ovaj čovjek u svezi Katoličke Crkve ništa ne razumije i petlja se u stvari o kojima pojma nema. Ma, čiji je to svećenik bio kardinal Stepinac? U cijelom procesu za kanonizaciju Kardinalu nije nađena nijedna mrlja. Štoviše, jasno je dokazano da je bio žestoki oponent svim totalitarnim režimima, ponajprije onima koji su bili aktivni u Hrvatskoj toga vremena – fašizmu i komunizmu. Ali za Zuroffa i njegove istomišljenike argumenti ne znače ništa nego uporno ponavljaju svoje apsurdne i potpuno neutemeljene teze. Očito, ISTINA se teško probija u pokvarenom ljudskom okruženju, ali to ne znači da smijemo prestati za njom čeznuti i svim silama raditi da ono nađe svoje mjesto, najprije u ljudskim srcima, a onda i u društvu u kojemu živimo.

Božo Goluža

Izvor: Crkva na kamenu